• Brod nikako da nađe model kojim bi uz kvalitetnu skrb o ostavštini svojih velikana i sugrađana stvorio ne samo sliku o njima nego prije svega o sebi, o gradu koji zna cijeniti svoje veličine i na njima graditi budućnost
• Kad bolje razmislimo, Brod je možda i zaslužio ovo što mu se sada događa, jer nema osmišljene dugoročne politike skrbi o svojim zaslužnicima i njihovoj ostavštini. Zaboravlja li, prešućuje li, podcjenjuje li Brod svoje velikane? A nije da ih kroz povijest, pa i u sadašnjosti, nije bilo. Prvi rektor Hrvatske akademije Matija Mesić, recimo, pa biskup Stadler, slikar Becić, balerina Mia Čorak, književnica Ivana Brlić-Mažuranić i drugi članovi obitelji Brlić, braća Pilar, Hugo Badalić, Tomo Skalica. nabrojimo samo neke od njih, ali fokusirajmo se na troje naših sugrađana, umjetnika, čije je djelo materijalna i duhovna baština ovoga grada: Ivanu Brlić-Mažuranić, Branka Ružića i Dragutina Tadijanovića

Lutanja oko Brlića

Obitelj Brlić jedan je od temeljaca Slavonskog Broda, čiji je doprinos u izgradnji građanske kulture i razvoja ovoga grada neizmjeran a premalo valoriziran. Dodatna je sreća što je udajom u ovu uglednu obitelj Brođankom postala i Ivana Mažuranić, književnica poznata i priznata u cijelom svijetu. Grad ovu činjenicu (o čemu je Posavska Hrvatska pisala već nebrojeno puta) nikada nije kapitalizirao. Kuća Brlić u samom središtu grada još uvijek zjapi prazna. I nema konkretnog odgovora žele li nasljednici kuću prodati Gradu, ili ju barem dati na korištenje. Još prije rata u kući je bio bogati i povijesno nadasve vrijedan Arhiv obitelji Brlić, knjižnica te brojni uporabni predmeti koji su svjedočili o životu obitelji i književnice. Poslije rata u kući više nema gotovo ničega, a ono što je ostalo prepušteno je zubu vremena. Planove o otvaranju muzejskog postava i brojnih prikladnih sadržaja odavno je već izjela prašina zaborava. Ne bi nas iznenadilo kad bi jednoga dana nestala i sama kuća. Imamo takvo iskustvo s kućom Kögel, onom za koju je vezana legenda o barunu Trenku i njegovim pandurima.

O "Brlićevcu", na svu sreću, još brine obitelj, ali ona se ne kani odreći svoje imovine. Širom otvara vrta posjetiteljima, a njezin je najvrjedniji "eksponat" - dr. Vuk Milčić, Ivanin unuk i jedan od rijetkih Brođana koji je književnicu osobno poznavao. Obitelj se, ipak, vlastitim sredstvima ne može dovoljno skrbiti o imanju, no Grad još nije potpisao ugovor kojim bi se regulirala prava i obveze i dogovorila kontinuirana skrb o Brlićevcu, vrijednom i kao graditeljska i vinogradarska baština.

Usprkos svim nastojanjima, usprkos svem entuzijazmu uloženom u "Svijet bajki Ivane Brlić-Mažuranić", Slavonski se Brod nije uspio nametnuti niti u Hrvatskoj kao grad Ivane Brlić-Mažuranić, a sa sadašnjim planovima i projektom "Grad iz bajke" to će mu teško ikada i uspjeti.

Posebno zabrinjava činjenica da se već godinama na tržištu starina nalaze razni predmeti, knjige i dokumenti iz zbirke obitelji Brlić. Teško je tu bilo što poduzeti, jer ostavština je u rukama obitelji, podijeljena još davnih godina različitim linijama nasljeđivanja, zaduživanja i otkupa, a kad je nešto privatno. Osim toga, različite grane obitelji, upravo zbog problema oko nasljeđivanja, već desetljećima gotovo da nemaju međusobne veze, a što vrijeme više odmiče sve će teže biti prikupiti građu na jednom mjestu.

Mrtvi kapital Branka Ružića

Primjer kipara Branka Ružića, koji je samo rođen u ovome gradu, ali mu se u najtežim trenucima vratio ostavivši mu donaciju skulptura i slika nacionalne vrijednosti, ponešto je drugačija, ali opet nezavršena priča. Galerija Ružić, koja uz djela Branka Ružića sadrži izvrstan postav suvremenih hrvatskih slikara i kipara, imala je i potporu Ministarstva kulture kako bi dobila kvalitetan smještaj, za nju je obnovljen i preuređen dio tvrđavskoga kavalira, imala je jednog od najboljih stručnjaka koji je osmislio postav, imala je grandiozno otvorenje. i na tome se stalo. Galerija nema valjanu promociju, nema programe niti produkciju dostojnu imena i djela Branka Ružića i suvremenika koje je on osobno odabrao. Uostalom, tražite li ju po gradu, nećete naći Galeriju Ružić nego Galeriju grada Broda. Brod je premali grad da bi imao tako velik prostor sa stalnim postavom u kojem će se rijetko ili nikada događati nešto novo, stoga Galeriji Ružić treba dinamika, izmjene, nove izložbe, nova iščitavanja svestranoga Ružića, gostovanja "suvremenika". sve samo da se ne bi pretvorila u ono čega se i sam Branko Ružić pribojavao, mauzolej. Za svakoga tko o ovoj djelatnosti nešto zna jasno je da otvaranjem galerije priča tek počinje, samo je u Brodu nakon otvorenja stavljena točka. U sve je uloženo previše truda i novca da bi Branko Ružić bio neželjeni i suvišni brodski mrtvi kapital.

Što dobivamo s Tadijanovićem

Nakon iskustva s Ružićem i Brlićima, zapravo nije neumjesno pitati što to Brod dobiva donacijom Dragutina Tadijanovića. Bogatu knjižnicu, jednu od rijetkih u Hrvatskoj. Bogati arhiv privatne korespondencije s nekim od najznačajnijih ljudi 20. stoljeća u Hrvatskoj. Bogatu zbirku memorabilija. Vrijednu zbirku umjetnina. Knjige i rukopise Dragutina Tadijanovića koje nitko drugi neće imati.

A koliko to sve vrijedi? Materijalno, to je teško procijeniti. U povijesnom, kulturnom i duhovnom smislu također. Vrijednost te zbirke zapravo ne ovisi niti o imenu njezina sakupljača niti o samome sadržaju, nego se krije u načinu na koji će biti korištena. Pretvorimo li Spomen-dom Dragutina Tadijanovića u još jedan mauzolej, a ne damo mu duhovnu snagu, mogućnost da se na temelju njegova sadržaja proučava, piše, radi i gradi dalje. cijeli projekt nema nikakvoga smisla.

Neizvjesna sudbina "Spomen-doma Dragutina Tadijanovića"

Dragutin Tadijanović iz bolesničke postelje ponovno traži izmjenu darovnoga ugovora, na što Grad još ne pristaje

Koncem srpnja ove godine Posavska Hrvatska je pisala o nezadovoljstvu Dragutina Tadijanovića sporošću brodske gradske uprave pri uređenju i otvaranju postava Spomen-doma Dragutina Tadijanovića. Činilo se tada da će na koncu sve biti uredu - gradonačelnik Mirko Duspara je čvrsto obećao da će Spomen-dom biti otvoren do pjesnikova 101. rođendana, a pročelnik za graditeljstvo Nenad Buzov je izjavio kako je gotov projekt i izabran izvođač te da će radovi u Starčevićevoj 8 početi čim se imenuje nadzor. U međuvremenu Dragutin Tadijanović je poslao novo pismo gradskoj upravi žaleći se da se u proteklih 8 godina nije poduzelo ništa, da mu Grad nije odgovorio na opetovane prijedloge izmjene ugovora iz 1998., te najavio raskid ugovora o donaciji ukoliko se Grad u roku od 10 dana ne očituje na njegov prijedlog. S obzirom na poznate probleme u funkcioniranju gradske uprave, pjesniku odgovor još nije upućen, a Gradsko poglavarstvo koje se sastalo u ponedjeljak nije uspjelo donijeti zaključak nego je odlučilo na svoju sljedeću sjednicu (vjerojatno u utorak) ozvati članove Kulturnog vijeća i tek tada odlučiti što učiniti.

Budući da je Grad odavno osigurao novac za uređenje Spomen-doma, te da je još prošle godine u Brod dovezen dio donacije (dio knjižnice te umjetnine koje su prikupili pjesnik i njegova supruga, ugledna povjesničarka umjetnosti), taj dio očito nije sporan. Temeljna su druga dva problema: organizacijsko ustrojstvo Spomen-doma i imenovanje skrbnika donacije.

Pjesnik je u razgovoru s gradonačelnikom Dusparom prihvatio da se ne ide u osnivanje zasebne ustanove te da Spomen-domom ravna upravno vijeće s četverogodišnjim mandatom. Osobno je predložio članove Upravnoga vijeća, osobe u koje ima povjerenja: član predsjedništva HAZU (akademik Nikola Batušić), član Akademijina Razreda za književnost (akademik Dubravko Jelčić) i predstavnik Ministarstva kulture (ministar Božo Biškupić), te četvero iz Broda: gradonačelnik Mirko Duspara, dosadašnji skrbnik donacije dr. Mato Artuković, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Irena Krumes-Šimunović te pjesnikov nećak Miroslav Bjelobrk kojega želi postaviti i za novog skrbnika donacije te zaposlenika Spomen-doma.

Postavljanje Miroslava Bjelobrka za skrbnika donacije (umjesto dr. Mate Artukovića koji je ovu dužnost nosio gotovo dva desetljeća), Dragutin Tadijanović objašnjava činjenicom da, usto što mu je bliski rođak, on već duže vrijeme skrbi o pjesnikovoj rodnoj kući u Rastušju koja je organizirana za turističke posjete, a već nekoliko godina ima i neposredan uvid u sve pjesnikove aktivnosti i potpuno je upućen u u cjelokupnu ostavštinu u organizacijskom, kulturnom i umjetničkom smislu. "Smatram da nema niti jedne druge osobe koja bi bila prikladna voditi ostavštinu i brinuti se o njoj" zaključuje Tadijanović.

Gradska uprava to ne može prihvatiti, te je u posljednjem odgovoru bilo zaključeno kako bi zapošljavanje novoga djelatnika Grad koštalo 100.000 kuna godišnje. S nešto volje ovaj problem nije nerješiv (o donaciji će se kad-tad netko morati brinuti i to će mu morati biti plaćeno), nego je problem u tome što se uvjetuje zapošljavanje određene osobe, koja će nakon donatorove smrti imati vrlo široke ovlasti, uključujući i vođenje sudskih sporova za zaštitu donacije te imenovanje skrbnika donacije nakon vlastite smrti.

Ovaj "vrući krumpir" Gradsko poglavarstvo sada želi ubaciti u krilo Kulturnom vijeću, tijelu koje do sada nitko nije ništa pitao. Pritom nitko (barem službeno) nije ništa pitao niti ustanove kulture koje djeluju u ovom gradu, a čiji bi stručnjaci i zaposlenici također mogli doprinijeti kvalitetnom rješenju.

Imenovanje pjesnikova nećaka za skrbnika donacije može biti dobro. Radi se o mladoj osobi kojoj je stalo do obiteljskog imena i koja čak i vlastitim snagama pokušava nešto napraviti na promociji Tadijanovićeve kuće, a očito je dobro upućen i u mnoge činjenice vezane za ostavštinu. Ipak, opravdan je strah gradske uprave. Sjetimo se samo problema s ostavštinom Ivana Meštrovića i problemima koji se događaju upravo zato što je glavni skrbnik njegova kći. Rođaci, koliko god dobrohotni pa i upućeni bili, ne moraju biti i stručnjaci koji će o donaciji skrbiti na najbolji mogući način.

Radovi na Spomen-domu u tijeku

Preuređenje prizemlja palače Horvat u Starčevićevoj 8 za Spomen-dom Dragutina Tadijanovića sada je konačno počelo. Grad je izabrao prema projektu Alfa-inženjeringa, radove izvodi tvrtka ZAMM iz Slavonskog Broda, a nadzor obavlja Josip Opačak. Prema riječima pročelnika za graditeljstvo Nenada Buzova, radovi za sada dobro napreduju i nema razloga da ne budu gotovi u ugovorenom roku kako bi Spomen-dom bio otvoren za pjesnikov 101. rođendan.

Rješenje?

Dunja Vanić