Ranko (Bato) Šiljeg iza sebe ima više od četiri desetljeća slikarskoga djelovanja i ravno 35 godina otkako se prvi put javnosti predstavio kao slikar, no svaki je njegov izlazak pred javnost novo iznenađenje. Tako je bilo i ovoga puta u Galeriji Balen, gdje je imao i dvije svoje posljednje brodske samostalne izložbe - 2002. i 2004.
Galerija Balen se, već po tradiciji, potrudila za ugodnu atmosferu, a ugledni brodski pijanist Damir Gregurić svojim je virtuoznim nastupom dao novu dimenziju ne samo otvorenju nego i slikama na izložbi koje su predstavljene pod zajedničkim nazivom "Vizualna rapsodija", a svaka od njih ima "glazbeno ime". Do toga se nije došlo slučajno, jer ove slike doista imaju i zvučnu (glazbenu), a ne samo vizualnu (likovnu) dimenziju.
Ranko Šiljeg otkriva da se "Vizualna rapsodija" u njemu rodila još prije tri godine, na izložbi "Kamene etide" koju je priredio u Galeriji Balen, ali dugo mu je trebalo da ideju razradi, a onda su slike "nastale same od sebe", rađale su se u nizu jedna za drugom. Kako je rekao na otvorenju izložbe ravnatelj Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda, Branimir Pešut, put koji je Ranko Šiljeg prelazio rekapitulacija je likovnih istraživanja mnogih koji su na početku logično započeli s predmetom a kasnije, zavirivši mu pod kožu, našli svijet sjaja i žara u bogatstvu materičnosti koje slikaru pruža nove mogućnosti čistog likovnog jezika. Doista, kad je u pitanju motiv, Šiljeg je s vanjskoga prešao na nutarnji svijet, stoga kaže da su ovo "slike iz podruma", slike svijeta koji se iznenadno pojavljuje kad se obije komad žbuke i ukaže struktura građevine. I opet su to Šiljegovi gradovi i krajevi, samo viđeni iz drugog kuta, kad ime se približite do krajnosti. Za ove je radove Šiljeg morao "izmisliti" i sasvim novu tehniku rada, pa kaže da je to pravi koktel materijala. Koktel koji i izgleda i zvuči izvrsno, simfonijski, mogli bismo reći. D. V. |