Početak je travnja, a s njim na vrata kucaju i Dečje svečanosti "U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić" koje tradicionalno vežemo uz 18. travnja, Ivanin rođendan i dan kada je, napunivši osamnaestu, udajom za dr. Vatroslava Brlića postala Brođankom.

Programski, svečanosti teku ustaljenim redom, uz već poznate sadržaje: raznolike dječje radionice, kazališne predstave, predstavljanja knjiga, izložbe, zbivanja na otvorenom i zatvorenom prostoru. Tom se dijelu teško može prigovoriti. Naprotiv, plodovima ovih sadržaja možemo se ponositi. No, ono što nas u početkom travnja poput kamena u cipeli zažulja činjenica je da nas "Bajke" redovito iznenade, kao da nas zaskoče. Ta nismo se stigli ni okrenuti, kamo li da su nadležni (zapravo, ovlašteni) stigli makar pokušati pomaknuti neke stvari s mrtve točke. Tako, eto, prolaze godine i desetljeća a neke se temeljne stvari sustavno ne rješavaju, pa ispada da se "Bajke" rade stihijski, prigodničarski, kao što su prigodničarska bila prošlogodišnja obećanja.

 Ivanina kuća bajki u Ogulinu

Ne bez zavisti (ali ipak bez zlobe) primamo vijesti iz Ivanina rodnog Ogulina: pokrenuli su Ogulinski festival bajke, u sklopu detaljno osmišljenog projekta "Ogulin, zavičaj bajke", izgradili svoj vizualni identitet koji je prepoznat i nagrađen prestižnom međunarodnom strukovnom nagradom, a sada s ponosom predstavljaju projekt kojem se svi dive: izgradit će Ivaninu kuću bajki.

Ogulin, naime, nema Ivanine rodne kuće, iako je ona tamo rođena. Kuću je grad odavna prodao, srušena je i na njezinu mjestu podignuta građevina druge namjene. Za razliku od Broda koji ima, kako bi rekla povjesničarka umjetnosti Željka Čorak, "Ivanina stvarna mjesta". Da, ovdje je u središtu grada kuća Brlić gdje je Ivana živjela, rađala, pisala, kuhala za goste, u brodskom je Vinogorju "Brlićevac" u kojem je tako rado boravila, predmeti koje je svojom rukom dodirivala, tu je i Knjižnica i arhiv obitelji Brlić koje je pomno uređivala i dopunjavala svojim rukopisima i objavljenim knjigama... Sve to mi, za razliku od Ogulina imamo. No, Ogulin će do 2010. dobiti Ivaninu kuću bajki u kojoj će biti sadržaji koje smo još prije nekoliko godina zagovarali za kuću Brlić u Brodu.

"Ovaj centar će u svom sastavu imati stalnu izložbu koja na suvremen način posjetitelje uvodi u svijet bajke. Tu će biti i knjižara koja će nuditi isključivo bajke i knjige o bajkama, suvenirnicu s najkvalitetnijim proizvodima na temu bajke, te multifunkcionalni prostor za izložbe, filmske projekcije i radionice na temu bajki. U centru ćemo imati i nakladničku djelatnost, malu doduše, ali visokospecijaliziranu za bajke, zatim web stranicu s interaktivnim CD romom i virtualni međunarodni referencijalni centar s on line knjižnicom. Tu ćemo pokrenuti, u okviru europske kulturne suradnje, jedinstvenu bazu podataka o bajkama, bajkopiscima i istraživačima bajki u Europi i svijetu. Centar za posjetitelje okrenut je obiteljima s djecom, školskim ekskurzijama, djeci s posebnim potrebama, gostima HOC-a Bjelolasica, kulturnim turistima u užem smislu riječi, umirovljenicima i tako dalje" - kazala je predstavljajući projekt njegova idejna začetnica i nositeljica, direktorica ogulinskog Turističkog ureda Ankica Puškarić. Cijeli projekt je "težak" milijun i pol eura, rečeno je prilikom njegova predstavljanja, glavni financijer je Grad Ogulin, a predviđeno je da ga novčano podupru i neke domaće kulturne institucije te europski fondovi (od kojih se, dakako najviše i nadaju). Projekt ima i studiju održivosti na rok od 20 godina te razrađenu viziju umrežavanja sa sličnim programima u Europi, odnosno europsku dimenziju.

Kuća Brlić i dalje neriješenog statusa

Već nekoliko godina (priznajemo, možda također prigodničarski) Posavska Hrvatska u ovo vrijeme piše o problemu kuće Brlić, nadajući se da će Grad Brod naći snage i volje, te s vlasnikom kuće, gospodinom Mohačekom iz Engleske, konačno dogovoriti uvjete njezina otvaranja i korištenja. Nebitno je u cijeloj priči hoće li Grad kuću kupiti ili pod određenim uvjetima dobiti na korištenje i upravljanje. Važno je da se kuća otvori, da djeca i odrasli u nju mogu ući, razgledati onaj poznati salon i uživo vidjeti legendarnu peć iz koje "iskočiše" domaći, da se znanstvenicima i stručnjacima na stvarnom mjestu omogući dodir s Knjižnicom Brlić, da kuća postanje mjesto dječjega literarnoga, likovnog, dramskog i svakog drugog stvaralaštva.

No to se iz godine u godinu ne događa. Prigodničarski se s Ivaninim unukom Božičkom Mohačekom uspostavljaju kontakti koji nikako ne rode konačnim dogovorom. Uvijek nešto ostane "u zraku", nedorečeno, nezavršeno. Iz godine u godinu kuća pomalo propada, a propadaju i sve neispunjene njezine mogućnosti za tisuće mališana. Neriješeno je i pitanje udjela Grada u obnovi i očuvanju Brlićevca, također privatne imovine, ali značajnog spomenika kulture za cijelu zajednicu, kojega je nedavno preminuli prof. Milčić rado otvarao djeci i posjetiteljima.

Tko je tome kriv? Neodlučni Mohaček? Obitelj Brlić? Građani? Gradski službenici? Ravnatelji institucija? Ili možda naši politički dužnosnici koje smo izabrali da u naše ime upravljaju ovim gradom? Nije da oni ne žele riješiti "problem s kućom Brlić", ali to je jednostavno nešto što im je usputno i sporedno u moru svakodnevnih problema s kojima se nose.

 Bitna je samo politička volja

A kuća Brlić i odnos prema "Bajkama", Brlićima i Ivani općenito, za ovaj grad nisu sporedni ni nevažni. Naprotiv, to je čvrsto uporište našeg kulturnog, povijesnog, turističkog, obrazovnog pa i gospodarskog identiteta. Zato se s ovim "problemom" valja konačno i odlučno uhvatiti u koštac. Za njegovo rješenje treba imati političke volje, tada će biti i snage i ideja i novca za njegovo ostvarenje. Kao što je napravio Ogulin, koji je odlučio iskoristiti svoj dio priče o Ivani i u to upregnuo sve svoje snage. U Ogulinu su Turistički ured i Grad, ali i Županija, partneri kad je u pitanju projekt "Ogulin, zavičaj bajke". Grad tu ne štedi novca jer zna što očekuje zauzvrat. Političkom voljom Ogulina i Ogulinaca (čije gospodarstvo nije u ništa boljem položaju nego brodsko, a gradski proračun iznosi 84 u usporedbi s brodskih 225 milijuna kuna!) našlo se i vremena i prostora i novca da se stvari pokrenu s mrtve točke, angažirani su najbolji hrvatski stručnjaci koji su osmislili i festival bajki i sve projekte koji su uz to vežu, pa i to kako će o svemu obavijestiti javnost i privući goste, a posredno, i vratiti uloženi novac. (Na ogulinskom projektu, podsjetimo, radi Agencija Muza, poznata po uvaženom projektu "Kuća o batane", te Kreativni studio Cuculić koji je za vizualni identitet Ogulinskog festivala bajki dobio prestižnu međunarodnu nagradu). Pravilnim pristupom ulaganje u "Bajke" ne postaje ni teret ni trošak, nego stvaranje novih vrijednosti i ostvarenje nemalih prihoda. O tome, dakako, mogu odlučiti samo oni koji u ovom gradu imaju vlast.

Prvi korak

Ovako su "Bajke", slično kao i kuća Brlić, i svačiji i ničiji, pa time uvijek tuđa briga koju nitko nema ni volje ni želje rješavati. Dakako da od naših čelnika ne možemo očekivati da se sami svakodnevno bave ovim problemom, stoga ima valja omogućiti potporu u obliku operativnog tijela koja će "Bajke" i cjelovitu ostavštinu Brlić sustavno, kompetentno i ovlašteno promišljati. To je pitanje koje bi trebao postaviti netko od članova Gradskog vijeća. Kad takvo radno tijelo kompetentno "sagleda situaciju" vjerojatno će, među ostalim, doći do zaključka da Brod mora ustrojiti ustanovu ili barem odjel pri nekoj od svojih ustanova i angažirati barem jednu osobu koja će 365 dana u godini, redovito a ne prigodničarski, naše čelnike "vući za rukav", upozoravati, usmjeravati, tražiti, koordinirati... No, to, dakako, neće ni izdaleka biti dovoljno, to je tek prvi korak. Donese li Slavonski Brod odluku da na temeljima Ivane Brlić-Mažuranić i obitelji Brlić želi graditi svoju sliku (image, brand) odnosno razvijati gospodarstvo, turizam, kulturu i obrazovanje morat će osigurati početni kapital i angažirati vrhunske stručnjake na području razvoja, "brandiranja" i europskog lobiranja. Samo tako ćemo doći do željenih rezultata, a cijela će priča dobiti ozbiljnost koju zaslužuje.

Koliko "priča" imamo

(podnaslov) Ogulin u svoje "bajke" planira uložiti milijun i pol eura. Brod u "Bajke" ulaže na kapaljku. Sveukupno, za išta značajnije, ni približno dovoljno. Pa ako netko kaže da Ivanu slavimo manifestacijski, jasno je da drugačije i ne može biti, jer koliko novca toliko i igara

Ogulin ima činjenicu da je Ivana tamo rođena i da postoje "bajkovita mjesta" koja su joj poslužila kao inspiracija za bajke. Na temelju toga odlučio je izgraditi svoju priču.

Brod ima i Ivanu i Brliće s njihovom ostavštinom, pokretnim i nepokretnim kulturnim dobrima, i "Svijet bajki" i "Brod - grad iz bajke" i turističku ponudu... a kako nema tijela niti ustanove koja će to koordinirati, čini se da svatko "vozi" svojim kolosijekom i pravo je čudo da se ti vlakovi ikada susretnu.

Ogulin u svoje "bajke" planira uložiti milijun i pol eura. Brod u "Bajke" ulaže na kapaljku. Sam Grad Brod, koji je nekada u proračunu imao stotinjak tisuća kuna za ovu namjenu, ali i značajne donacije odnosno financiranje određenih programa (a to je bilo na početku, kada je projekt vodila Verica Vukelić), u jednom je trenutku projekt "srezao" na 30 tisuća kuna. Srećom, to se promijenilo, pa se posljednjih godina u proračunu planira po 80 tisuća. Županija se pridružuje s deset tisuća kuna, a Ministarstvo kulture s 20 tisuća. Ove godine značajno je 30 tisuća kuna donacije Hrvatskog Telekoma. Paralelno s tim provodi se projekt "Brod - grad iz bajke", izrada skulptura s likovima iz Ivaninih djela, za koje se u proračunu posljednje dvije godine osigurava po milijun kuna. Turistička zajednica grada Slavonskog Broda u svoj dio priče - ulični festivala bajki, dodaje još oko 40 tisuća kuna. Sveukupno, za išta značajnije, ni približno dovoljno. Pa ako netko kaže da Ivanu slavimo manifestacijski, jasno je da drugačije i ne može biti, jer koliko novca toliko i igara.

D. Vanić