Živ je naš Tadija i još je s nama, gleda nas negdje odozgor pa se smije... činilo se tako svima koji su se našli u blagovaonici brodskog Franjevačkog samostana u utorak u podne. Sjećanje na Dragutina Tadijanovića, pjesnika, akademika i počasnog građanina Slavonskog Broda, zajednički su organizirali Grad Slavonski Brod, Ogranak Matice Hrvatske Slavonski Brod, Franjevački samostan i Turistička zajednica grada Slavonskog Broda, okupivši preko stotinu prijatelja i poštovatelja Dragutina Tadijanovića. Govorilo se o Tadiji preko dva sata, a riječi nisu dolazile iz usta nego iz srca, i opet se činilo - još bi se govoriti moglo. Radi toga i ideja na koju je u uvodu podsjetio predsjednik organizacijskog odbora proslave Antun Bartek, da se ovo okupljanje i sjećanje ubuduće pretvori u redovitu godišnju višednevnu manifestaciju posvećenu Dragutinu Tadijanoviću, postaje naša opća obveza. Kao domaćin okupljene je pozdravio gvardijan Franjevačkoga samostana Sebastijan Golenić, a potom je brodski gradonačelnik Mirko Duspara istaknuo kako Slavonski Brod nastoji riješiti svoj dug prema svom znamenitom sugrađaninu, te da bi dogodine trebao biti otvoren i Spomen-dom Dragutina Tadijanovića u Starčevićevoj 8. Na natječaju je izabran autor projekta postava, gotov je troškovnik za radove u južnom aneksu, uskoro će biti i natječaj za građevinske radove u prostoru postava, a dogodine u suradnji s Ministarstvom kulture bit će uređeno i pročelje palače Horvat. Do sada je uloženo milijun i pol kuna, no dogodine će Tadijanovićeva bogata ostavština biti na raspolaganju javnosti i istraživačima.

Predsjednik brodskog ogranka Matice Hrvatske Ivan Medved potvrdio je Tadijanovićevu vezanost uz Brod i brodski samostan, u kojem je napisao svoje prve pjesme, a potpredsjednik Matice Hrvatske Stjepan Sučić je naglasio kako je Tadija u mnogočemu bio začetnik i nositelj ideja, pa tako i prvi koji je, još 1936. objavio knjigu u okviru pododbora Matice Hrvatske. Prenoseći skupu pozdrave razreda za književnost HAZU, akademik Dubravko Jelčič, Tadijin dugogodišnji prijatelj i suradnik, istaknuo je ovom prilikom da je Tadijanović neiscrpna tema usprkos svemu što je rečeno i objavljeno do sada. Podsjetio je na činjenicu da je Tadijanović gotovo oduvijek imao svijest o sebi, a njegova potreba da pamti i čuva svaki detalj o sebi i drugima proizlazi iz njegove svijesti da se vrijeme ne smije izgubiti. Tu leži značaj ostavštine koju je Tadijanović darovao Slavonskom Brodu, a njegov Spomen-dom bit će mjesto trajnoga sjećanja na Tadiju, istaknuo je akademik Jelčić. Tadijin "Od A do Ž", predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul potvrdio je koliko je Tadiji bilo važno da se njegovom Brodu bude Spomen-dom, te je poručio da svi zajedno moramo ostvariti tu Tadijanovićevu ideju, radi Tadije, hrvatske kulture, dobra i Broda.

U skladu s već desetljećima uvriježenom tradicijom da Tadija uz rođendan dobije novu knjigu, Žužul je svečanosti priložio zbirku "Zeleno voće". Radi se o rukovetu od 54 pjesme iz Tadijanovićeve književne ostavštine, pjesme koje Tadijanović za života nije objavio, oporučno ostavivši D. Jelčiću da skrbi o njima, "zelenima i nedozrelima". Iako su Tadijanovićeve, njih ne treba smatrati integralnim dijelom Tadijanovićeve poezije, no zanimljiv su pogled u njegov "nutarnji pjesnički laboratorij".

O osebujnom je Tadijanoviću govorio akademik Ivan Golub prisjećajući se njihova posljednjeg susreta i pjesnikove duhovne dimenzije, a akademik Stjepan Babić je podsjetio na puninu Tadijanovićevog jezičnog izraza, zaključivši kako je svojim djelom ostvario puninu hrvatskog književnog jezika.

Mr. Jasna Ažman, odabirom Tadijanovićevih proznih i pjesničkih tekstova kojima je čvrsto ukotvljen u Brod i Slavoniju, te glumica Nada Subotić, koja već četiri desetljeća oplemenjuje svaki Tadijin rođendan čitajući njegove stihove, dale su osobit i tadijanovićevski intiman pečat cijelom događaju, a sliku su upotpunile mlada sopranistica Gorana Biondić i još mlađa pijanistica Ana Dadić.

Dunja Vanić