- Ustanova je osnovana 16. ožujka 1959. odlukom Narodnog odbora Kotara
Slavonski Brod i to za područje kotara Slavonski Brod, Nova Gradiška i
Slavonska Požega, no to ne znači da tragova arhivskoj službi na ovome području
nema i prije. Začetke arhivske djelatnosti nalazimo u crkvenim krugovima, pa je
tako 1305. godine u požeškom Kaptolu kao Locus credibilis, dakle Vjerodostojno
mjesto, bilo mjesto za izdavanje isprava, radi čega je tamo bila pohranjena i škrinja
za isprave. Zatim, postoji jedna inicijativa popisa arhivske građe 1764./65.,
kada je Ugarski sabor donio odredbu o uvađanju i popisivanju arhiva svih
vjerodostojnih mjesta te arhiva županija i gradova, što je nastavila Vlada
Hrvatskog kraljevskog vijeća. Cilj je akcije bio popisati odnosno
sistematizirati arhivsko gradivo i utvrditi u kojem se stanju nalazi.
Organizirana sustavnija skrb o gradivu u Požegi se pokreće 1902. kad je
Zemaljski arhiv u Zagrebu imenovao za svog povjerenika Julija Kempfa koji je
trebao popisati arhiv Požeške županije. Sustavnije bavljenje našom djelatnošću
i razvoj službe počinje osnivanjem Muzeja u Požegi 1924. U Slavonskom Brodu
prve tragove arhivistike nalazimo u Statutu iz 1883. godine, u kojem se predviđa
da će poslove spisovodstva, pisarnice, pismare voditi konkretna osoba s
opisom poslova. I u Brodu će su stavnija skrb početi osnivanjem Muzeja brodskog
Posavlja 1934. godine. Dakle, to je pretpovijest službe.
* Kako je uopće došlo do osnivanja Arhiva u Slavonskom Brodu?
- Inicijativa za osnivanje arhiva je krenula od prof. Zdravka Krnića,
koji je jedno vrijeme bio i direktor Gimnazije. On je zaslužan i za kasnije
osnivanje Muzeja radničkog i NOP-a (1960.) te Historijskog instituta Slavonije
i Baranje tj. Centra za izučavanja radničkog i NOP-a a kasnije Instituta za društvena
istraživanja (1961., čiji je slijednik današnji Institut ta povijest) koji su
proistekli iz naše ustanove. Krnić je udario temelj.
* Tko su u ovih 50 godina bili ravnatelji ustanove?
- Prvi je bio Zdravko Krnić od 1959. do 1962., potom prof. Gojko
Drača od 1962. do 1991., nakon njega mr. Mladen Stanković od 1991.
do 1992., a u posljednjih 17 godina sam ja.
* U pola stoljeća samo četiri ravnatelja.
- Ovo je očito mjesto za koje se nitko baš ne otima, nije atraktivno,
jer to je mjesto tihog rada. A s druge strane, i te kako izazovno i odgovorno. Čovjek
nije ni svjestan koliko je to odgovorno dok na to mjesto ne dođe, jer kao i
svaki posao, ako ga čovjek savjesno i odgovorno obavlja, traži puno. U trenutku
osnivanja arhiva najveći dio građe ovog povijesnog sjećanja hrvatskog naroda,
se nalazio u Muzeju brodskog Posavlja. Mislim na Vojni komunitet Brod,
Magistrat, Gradsko poglavarstvo i još neke manje fondove. Dakako da to tada
nije bilo sređeno, jer Muzej nije imao vremena baviti se arhivističkom službom
u okviru svoje djelatnosti. Zapravo se 1959. počelo raditi od početka. Tih
prvih pet ljudi su gotovo morali gotovo lopatama tovariti građu u prijevozna
sredstva i slagati fondove, kronološki, tematski. to je bio mukotrpan rad. U međuvremenu
je usustavljena i arhivska služba u Hrvatskoj, stvarani su neki standardi i
njih se naša ustanova držala jednako kao i danas. Kroz ovih 50 godina u ustanovi
je bilo zaposleno 68 djelatnika (tu mislim i na one koji su otišli,
umirovljeni, umrli), a zahvaljujući njihovom entuzijazmu kao i građi koje,
hvala bogu, na ovom području ima dosta sačuvane (i to u vremenskom razdoblju od
1725. do 1991./94.), puno je posla napravljeno. A sve što se radilo bilo je
sukladno pravilima i standardima službe.
* U međuvremenu su se mijenjala i pravila struke, dolazile su nove
tehnologije ali i nove potrebe.
- Temeljna se načela zapravo nisu mijenjala. Od
1959. do danas osnovno načelo kojim se
rukovodi naša služba je princip provenijencije, odnosno da se gradivo uvijek nađe
tamo gdje je stvarano. Imali smo nemali problem vezan za bivši Institut odnosno
Centar za izučavanje radničkog i NOP-a, jer se paralelno stvarao arhiv u tom
Institutu odnosno Centru. To znači da je iz našeg Arhiva bilo pokupljeno sve
ono gradivo koje je bilo interesantno istraživačima iz NOP-a, radničkog pokreta
i sl., a tu su i fondovi Gradskog poglavarstva i sl. I onda smo, nakon što je
Centar ukinut 1991., poštujući načelo provenijencije, imali mukotrpan posao
vratiti te odnesene izvatke iz pojedinih fondova pripadajućim fondovima, jer je
načelo stvaranja fondova u Centru bio sasvim drugačije. To je bio mukotrpan
posao, no uspjeli smo ga ostvariti i čak napraviti određene pomake u odnosu na
stanje koje je bilo prije toga.
* No, rad DASB uvijek je pozitivno ocjenjivan.
- Naša je ustanova pod stručnim nadzorom Hrvatskog državnog arhiva, naše
krovne ustanove i, bez imalo samohvale, mogu reći da su uvijek te ocjene bile
pozitivne, a sve što je trebalo ispraviti i bilo je ispravljeno. S te smo
strane zadovoljni i ponosni, a to je rezultat tihog rada tih 68 ljudi koji možda
nisu ni bili svjesni u što ulaze kad su se zapošljavali, ali su taj posao
zavoljeli i s puno ljubavi i odgovornosti su ga obavljali. Od prvog direktora
Zdravka Krnića do nedavno preminuloga profesora Martina Kaminskog, koji je
ovdje također radio kao arhivist od 1959. do 1961. ili, sjetimo se samo
preminulih - tehničarke Anice Pokopčić ili arhivista Marija Zorca, pa
Rude Helija u Požegi... Ova je ustanova možda
nedovoljno prezentirana u javnosti, a za što smo možda i sami krivi jer vrijeme
je kada se moraš sam nametnuti, ali i na temelju vlastitog iskustva ovdje. Mogu
reći da je osnovni moto svih zaposlenih ovdje stvarno ljubav prema poslu, a
prije svega fondovima i zbirkama koje se čuvaju u Slavonskom Brodu, Požegi i
Novoj Gradiški. Da nema te ljubavi, rezultati bi sigurno bili slabiji.
* Koliko građe ustanova čuva?
- U Slavonskom Brodu, gdje nam je sjedište, te Požegi i Novoj Gradiški,
dakle na području Brodsko-posavske i Požeško-slavonske županije, što je naše
područje djelovanja, trenutno imamo 959 fondova i zbirki odnosno 3.231,73 dužni
metar arhivske građe. Osim toga u ovom trenutku bi trebalo preuzeti još 300-400
metara zrelog arhivskog gradiva, no prostorni problem nam to ne dopušta ni u
Gradiški ni u Požegi. U Slavonskom Brodu smo u situaciji da ne možemo preuzeti
baš ništa. Našli smo kompromisno rješenje sa Gradom, jer prostor za našu
djelatnost - uključujući i spremišta - dužna je osigurati jedinica lokalne
samouprave, dakle u ovom slučaju Slavonski Brod. Budući da mi nismo mogli
preuzeti gradivo nekih ukinutih tvrtki, to je preuzeo Grad i on o tome skrbi, a
mi imamo obvezu stručnog nadzora.
* Dakle, uz ono o čemu Arhiv skrbi unutar vlastitoga prostora, ima i
puno građe koja se nalazi na drugim mjestima, kod drugih vlasnika.
- Naša vanjska služba, koja obavlja nadzor nad pismohranama, odnosno
stvarateljima arhivskog gradiva jao je značajna. Na području Brodsko-posavske županije
Arhiv obavlja nadzor nad 314 evidentiranih i kategoriziranih stvaratelja i
imatelja kategoriziranog registraturnog i arhivskog gradiva. Registraturno je
ono koje će se, sukladno zakonskim propisima, tijekom vremena i izlučiti,
izuzeti. A toga je gradiva na području naše županije trenutno 11.127 dužnih
metara. Jedanaest kilometara! I to će gradivo biti jednog dana preuzeto, iako
ne baš u ovom obimu. Također na području Požeško-slavonske županije vršimo
nadzor nad 140 stvaratelja odnosno 135 imatelja arhivskog i registraturnog
gradiva (oko 5000 dužnih metara).
* Iako će se to vidjeti na izložbi, ali i u katalogu izložbe koji
pripremate uz jubilej, recite koje vremensko razdoblje obuhvaća građa koju čuvate?
- Gradivo se vremenski odnosni na razdoblje od 1725. do 1991. godine. To
su uglavnom fondovi uprave i školstva ali skrbimo i o osobnim odnosno
obiteljskim fondovima. Na izložbi smo napravili odabir najrelevantnijeg
gradiva, koliko nam je moglo stati u naš izložbeni prostor, a htjeli smo i
skrenuti pozornost na ono što služba radi u cilju zaštite i saniranja oštećenja
na gradivu zapisanom na papiru. Dakle, predstavljamo i dokumente koji su prošli
postupak restauracije, ako i na one koji su snimljeni na mikrofilm odnosno
danas u digitalnom obliku, pa su time jpš dostupniji istraživačima. Svi su naši
fondovi registrirani kao kulturna dobra, a na naš prijedlog određeni će fondovi
ovih dana biti proglašeni od posebnog nacionalnog značaja, kao Arhiv obitelji
Brlić.
* Ipak, još 11 kilometara građe čeka na ulaz u DASB, kako s prostorom?
- Taj sam problem apostrofirao kad smo obilježavali 35. godišnjicu, pa
40. sada opet. Radni su nam uvjeti su još kako-tako, ali spremišni nismo
uspjeli riješiti. U Brodu nas čekaju kilometri građe iz bivšeg Đure Đakovića,
Jasinja i svih onih poduzeća koja su likvidirana. Slično je i u Požegi. To je
vruć kesten, ali to će morati riješiti gradovi Brod i Požega. U Gradiški smo na
putu rješenja jer smo napokon dobili 1100 m2 u okviru bivše vojarne. Međutim,
ove godine nismo dobili sredstva za adaptaciju i nadam se da će to biti
dogodine, a tu će biti dovoljno skladišnog i radnog prostora za nekoliko
godina. No, uvjeren sam da ćemo i to riješiti.
* Arhiv je jako važan izvor povijesnih podataka, ali niste na usluzi
samo istraživačima, povjesničarima, nego i svim drugim građanima
- Mi smo prije svega povijesna memorija jednog naroda, ali itekako smo
značajni za korisnike kojima konkretno nešto treba, bilo da se radi o građevinskoj
dozvoli ili dokaz o završenoj školi ustanova koje su ugašene. Dakle, tu smo iz
zbog prošlosti i zbog sadašnjosti, ali najviše zbog budućnosti. Bez obzira što će
biti, samo narod koji je ponosan na svoju tradiciju imat će i svoju budućnost.
Zato tako pozorno čuvamo ovo što imamo, a sretan sam da na našem području te
građe ima dosta.
Dunja Vanić |