Deset izvedbi jedne predstave, pred gotovo pet i pol tisuća gledatelja i to u svega tjedan dana, to je podatak kojim bi se danas s pravom ponosila i velika hrvatska kazališta, pa kako ne bi Kazališna radionica "Svijeta bajki" koja djeluje pri Kazališno-koncertnoj dvorani Ivane Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu, koja je ove godine na scenu postavila poznatu "priču iz davnine" Ivane Brlić-Mažuranić "Ribar Palunko i njegova žena". Ipak, kruna uspjeha ovogodišnje Kazališne radionice (ne zaboravimo da je pokrenuta davne 1994.), svakako je poziv na gotovo jubilarni, 49., Međunarodni dječji festival u Šibeniku. Šibenski je festival institucija, čijeg se utemeljenja (1958.), ne sjećaju ni roditelji današnjih članova brodske Kazališne radionice, a popis sudionika, urednika i moderatora programa ulijeva strahopoštovanje. Festival je tijekom pola stoljeća svoga postojanja odgojio i svoju publiku, pa nas je zatekla vijest da je, u ovo ljetno vrijeme, gledalište rasprodano i to kako za programe profesionalnih kazališta iz Hrvatske i inozemstva, tako i za našu, dječju.

Zastavši prošloga ponedjeljka, a drugoga dana ovogodišnjega ljeta, radi okrjepe kod Macole, ispod slavnoga ličkoga Zira, slikajući se kraj ličkoga medvjeda i ostalih prepariranih stanovnika ličke vrleti, sa zebnjom smo pogledavali nebo - šibala je hladna kiša, kao da je konac studenoga a ne lipanj. Prognoza nam nije išla na ruku, a naš je "Palunko" pripremljen za izvedbu na otvorenom jer gotovo 140 ljeta staro šibensko kazalište ima premalu pozornicu za naše kulise i brojnu ekipu izvođača. Usto i novi, komforni autobus neočekivano otkazuje poslušnost, no izvanredni Mario Kovačević iz "Trucka" u času sve organizira, pa prema nama kreće vozilo iz Šibenika, tako da nismo bili u opasnosti i ni trena stajali na cesti. Kako se spuštamo do obale Jadrana tako se i oblaci raskidaju i stručna ekipa odlučuje: inzistirat ćemo da se predstava održi po planu, na ljetnoj pozornici renesansnoga trga između drevne šibenske katedrale sv. Jakova i Gradske vijećnice, a ne u ponuđenoj nam športskoj dvorani.

Grada se jedva dotakosmo i evo nas u Solarisu, turističkom hotelskom kompleksu podignutom 1971., obnovljenom i uređenom te mirnom unatoč brojnih gostiju, većinom mladih obitelji s nejakom djecom. Privlači ih ovdje duga, uređena, pregledna i pristupačna plaža sa suncobranima i ležaljkama, pristojnom hladovinom borova te brojnim i raznovrsnim sadržajima primjerenima i djeci i odraslima - brojni kafići i slastičarnice, igrališta, neobično dalmatinsko selo s vodenicom i tkaljom, još neobičniji nasukani "gusarski brod" a zapravo kafić uz vodene tobogane, bazeni sa slanom vodom i, dakako, predivni dalmatinski zrak...

Smještamo se u hotelu "Jure", pa put Šibenika. Treba postaviti opremu i kulise. Pod budnim okom redateljice Dubravke Zrnčić-Kulenović, koreografa Branka Bankovića i scenografkinje Jelene Korenčić, pod nadzorom ravnatelja Hrvoja Špicera djelatnici Kazališno-koncertne dvorane predvođeni majstorom svjetla i tona Ivana Pešorde postavljaju opremu i kulise. Do tri u noći su postavljali kulise, namještali zvučnike i mikrofone, usklađivali svjetla, a onda sve skinuli jer oprema ne smije tu ostati preko noći. Već u jutro vratili su se i sve postavili ponovno, kako bi se održala ugovorena prijepodnevna proba. Trideset i četiri brodske djevojčice i dječaka tako su još jednom probali cijelu predstavu da bi se navikli na novi prostor i uvečer izveli "Ribara Palunka i njegovu ženu" u punom sjaju. Kad je sve bilo dogovoreno, isprobano, izbrušeno, vraćamo se u hotel na ručak gdje nas u rano popodne opet zatekne pljusak. "Do večeri će vjetar odnijeti oblake" tješimo se međusobno neprestano pogledavajući nebo. No, oko pet sati zovu nas s ljetne pozornice - jutros nisu skinute svilene vrpce, dio kulisa, pljusak ih je dobro namočio. Grabimo glačala iz putnih torbi i žurno do grada, pa se uz Jelenu Korenčić i Branka Bankovića laćamo sušenja. Koreografkinja Olga Andrusenko, profesori Mira Plazibat, Ina Babić, Naike Dapiran, Goran Zovko, voditelj Dječjeg kazališta Stanislav Hudi, ravnatelj Špicer... svi vrijedno rade. Vrpce se suše glačalom, vješaju za naslone stolica, višekratno se briše podloga na kojoj će djeca igrati.

Maleni glumci i plesači u međuvremenu se presvlače u kostime. Svi blistaju, premda se dlanovi pomalo znoje. Zatvorena su improvizirana vrata ljetne pozornice, okuplja se publika - pet stotina je prodanih ulaznica! Dok čekamo spuštanje Ivanjske noći, baš kao što je ona kojom počinje naša predstava, uočavamo da laste lete prenisko, a prve kapi kiše opet moče podlogu. Tu je i voditeljica festivala Vlasta Ramljak. Kiša, doduše tek škropi, ali dovoljno da podloga na pozornici postane opasno kliska, te odgađamo početak do 22 sata, ali ni tada nema promjena. "Možete li ostati još jedan dan?" pitanje organizatora i ubrzano telefoniranje: možemo li predstavu održati sutra u isto vrijeme ako Litvanci pristanu nastupiti u kazalištu, ima li mjesta u hotelu, možemo li produžiti boravak, što će na to reći gradonačelnik? Gradonačelnik Mirko Duspra ubrzo pozitivno odgovara - grad će snositi troškove smještaja za još jedan dan. Tužna se lica šire u osmjehu: ipak nije sve propalo, ipak ćemo održati našu predstavu, raduju se članovi Kazališne radionice i zahvaljuju gradonačelniku na razumijevanju i potpori. Ivanjska je noć potvrdila svoju čaroliju i sve je moguće!

Sljedećega jutra opet gledamo u oblačno nebo, slabašno sunce tek se neznatno promalja. Nestrpljiva se djeca spuštaju do Solarisove nepregledne plaže pune oblutaka. More je hladno, ali tko je vidio biti na moru a ne smočiti se! Poslije ručka, opet uz more, a uvečer smo u Šibeniku. Grad oblijepljen plakatima "Ribara Palunka" i noćas tiskanim obavijestima da je predstava odgođena za jedan dan. Konačno, molitva je uslišana, vrijeme kao izmišljeno, scena postavljena, kostimi odjeveni, a publika pred vratima i glazbeno-scenska čarolija "Ribar Palunko i njegova žena" počinje s prvim znacima noći na otvorenoj pozornici 49. međunarodnog dječjeg festivala.

Ljetna je pozornica puna do posljednjega mjesta. U publici posjetitelji od 7 mjeseci do 77 godina, mirni, usredotočeni, kao da je i njih ponijela čarolija Ivanjske noći, gorskih i morskih vila i sudbine ribara Palunka i njegove žene. Ne čuje se niti šušanj, svi pozorno prate scenu na kojoj su se, poput pravih profesionalaca, razigrale i rasplesale brodske djevojčice i dječaci. Spušta se izviđački šator i podiže more, ronimo u odaje Kralja morskoga, jedrimo s vjernom Palunkovom ženom, radujemo se sreći obitelji koja se opet pronalazi i budimo iz sna s izviđačima... a onda naklon i gromoglasni pljesak. Publika napušta gledalište još pomalo u transu, pod dojmom čarolije koju su upravo gledali. "Baš je bilo lijepo", "Prekrasno", "Izvrsno"... govore dječaci i djevojčice, potvrđuju roditelji, djedovi i bake izranjajući iz svijeta mašte kroz koji ih je upravo proveo ansambl "Svijeta bajki". Možemo, dakle, biti zadovoljni, zaključujemo, te čestitamo svim članovima Kazališne radionice "Svijeta bajki Ivane Brlić-Mažuranić" i već pomalo razmišljamo što će nam u jutro na tiskovnoj konferenciji/okruglom stolu pod vodstvom festivalskog savjetnika Ante Pulića reći članovi stručnoga povjerenstva. Znajući koliko je stroga prosudba, koliko pozornosti posvećuje najmanjem detalju, bili smo u četvrtak u jutro spremni za razgovor u dvorani šibenskoga kazališta. Književnici Dubravko Jelačić Bužimski, urednik dramskoga programa i Jakša Fiamengo, urednik lutkarskoga programa, gosti iz Kanade, stručnjaci za dramsku i plesnu umjetnost Robert Greenwood i Dana Lubke, kazališna kritičarka Marija Grgičević i operna pjevačica Nera Gojanović istaknuli su kako se "Ribar Palunko" ne može uspoređivati s ostalim predstavama 49. MDF-a, gdje nastupaju profesionalna kazališta za djecu, jer ovdje je u pitanju radu profesionalaca s djecom koja izvode predstavu za djecu. Ipak, čestitajući profesionalnom dijelu ansambla na izvanrednom pedagoškom radu, tehničkim uvjetima koje je osigurala Kazališno-koncertna dvorana i nedvojbenoj težnji Slavonskoga Broda i "Svijeta bajki Ivane Brlić-Mažuranić" da, njegujući djelo Ivane Brlić-Mažuranić, kroz umjetničko stvaralaštvo ponude dječacima i djevojčicama nove modele odrastanja, istaknuli su da je već i sam odabir predstave za sudjelovanje na šibenskome festivalu dokaz njezine kvalitete i iznimnosti, a što je potvrdila i publika koja je s pozornošću pratila zbivanja na sceni. Sveukupno dakle, prvo je gostovanje Kazališne radionice "Svijeta bajki" na uglednome festivalu, u konkurenciji iznimno strogo probranih programa, bio pravi uspjeh, na ponos cijeloga Slavonskog Broda. S tim se dojmom opraštamo od Šibenika koji ovih dana doslovno vrije od dječjih glasova, brojnih uličnih zabavljača, predstava, koncerata i radionica s jedne strane, ali i sve brojnijih turista koji žele uživati u moru i suncu s druge strane. Svjež morski zrak protkan solju, borovinom i mirisom lavande što cvate na svakom koraku ispunio nam je pluća, neizmjerna ljubaznost Šibenčana i njihova iznimna zainteresiranost za naš program razgalila nam je dušu, a odlična izvedba glazbeno-scenske čarolije srca nam je ispunila ponosom. Teško se opraštamo od Šibenika, no ipak radosno hitamo kući, u najveći brod na svijetu.

Dunja Vanić