Pod imenom «Šokci za 5» krije se
tamburaški sastav iz Čelikovića koji čine četiri brata i jedna sestra – Ivan
(12,5) svira brač, Ivona (11) bisernicu, David (9,5) bugariju, Tomislav
(8) bisernicu i Dario (5,5) čelo bas. Gdje god se pojave ovi mali
glazbenici odmah izazovu simpatije publike, a sa svojim tamburama obišli su
cijelu Hrvatsku. Ni majka Željka, koja je vjeroučiteljica u školi u
Brodskom Vinogorju, ni otac Mato koji se bavi uzgojem voća i povrća,
nisu glazbeno nadareni.
- Djeca su još kao bebe uspavljivani uz
Slavonske lole. Kad su Ivan i Ivona imali nešto više od dvije godine,
primijetili smo da vole pjevati, a još kao mali nastupili su na Cvjetićima
glazbe u Pleternici gdje su odmah osvojili publiku. Njihov je glazbeni talent
primijetio Neno Seletković koji je i preporučio audiciju, uputio da ih
upišemo u glazbenu školu, a i danas vodi brigu o njihovim nastupima, priča otac
Mato.
Gotovo niti jedan dječji glazbeni
festival ne može proći bez nastupa malih tamburaša iz Odvoraca. Sudjeluju oni i
na svetim misama, prije svega u svojoj župnoj crkvi u Grgurevićima, ali imali
su i božićni koncert u Oprisavcima, sudjelovali su na Caritasovom humanitarnom
koncertu u Zagrebu, a poslije Nove godine na misi i u Brodskom Vinogorju. Kao
pravi glazbenici snimili su i CD. Prošlo ljeto proveli su na zadarskom području
gdje su bili odlično primljeni, a, kažu da su dobro i zaradili.
- Kad ljudi saznaju da su to četiri
brata i sestra, svi se oduševe i gotovo u svakom oku zasja suza. Nakon nastupa
svi im prilaze, čestitaju, ponosno priča tata.
Njihovu ljubav prema glazbi podržavaju
roditelji, a troje ih ide u Osnovnu glazbenu školu «Ivan Zajc» tako da oni uz
tambure sviraju još i klavir. – Vozim ih tri puta tjedno u Brod u Glazbenu
školu i nekada zaista bude naporno. No, oni toliko vole glazbu, sviranje, da ni
suprug ni ja im to ne želimo uskratiti. No, moram reći da i u Glazbenoj i
redovnoj Osnovnoj školi svi imaju razumijevanja pa se uspijemo dobro
organizirati, napominje mama Željka. Ponosna je na svoje unuke i 74-godišnja
baka Marija koja ih također prati na nastupima.
Kada se u njihovoj kući okupi društvo,
dođu im u posjet prijatelji, susjedi, odmah se hvataju tambura, pa je uvijek
veselo i sve završi s pjesmom.
– Sviranje je njima odmor između učenja i
igre, kažu roditelji. Kao i sva djeca praznike provode na snijegu, uz igrice na
kompjutoru, Ivan brine i o psu Astri, ali ne zaboravljaju ni tambure. Uspješni
su na pozornici, odlični su učenici u glazbenoj, ali i redovnoj osnovnoj školi.
Sami kažu da se sve stigne kada se nešto voli. Često ih se može sresti i na
brodskoj tržnici gdje ocu pomažu prodavati jagode i breskve.
Zahvaljujući njima u obitelji Peić je
uvijek veselo. Na pitanje dosadi li im kad ih ljudi traže da nešto odsviraju,
svi petero u glas odgovaraju: «Ne!». I sama sam se uvjerila u to jer su spremno
i meni odsvirali jednu tamburašku za kraj.
M. Kovačević |