Doći do vile kroz gusti šiprag i bodljikavo raslinje pravi je poduhvat u koji bi se upustio samo Indijana Jones, ali taj je poduhvat vrijedan truda. Godinama napuštena, oštećenog krovišta, uništenih stepeništa, bez prozora i vrata, sva obrasla orijaškom povijušom glicinijom koja se u proljeće okiti velikim plavim grozdolikim cvjetovima zamamnog mirisa. Ova brzorastuća biljka "nastanila" se u svakom kutku vile, prošavši kroz sve prostorije, otvore prozora i vrata, krovište, kroz nadignute crjepove, pa vila više nalikuje sablasnom i ukletom škotskom dvorcu punom duhova i horor atmosfere. No, i u ovom jadnom, zapuštenom stanju Duffekova vila djeluje impresivno.
Vila je kvadratne osnove, oko 10x10 metara, pagodastog četveroslivnog krova, na tri etaže: podrum iz dva dijela pod cijelom zgradom, prizemlje i potkrovlje s mansardnim otvorima. Nad središtem krovišta uzdiže se mali drveni tornjić. Krovište je napušteno, na uglovima zgrade poduprto rezbarenim drvenim potpornjima oslonjenim na po tri kamene konzole. Prozore su zatvarali teški drveni kapci sa srcolikim probojima, okovani dugim željeznim šarnirima kovačke izrade. Sačuvano je samo nekoliko kapaka, a obojani su zeleno.
Predvorje vile i dio bačvastog podruma bilo je oslikano. Ostaci već gotovo uništenih fresaka pokazuju naravne scene iz vinograda, radove u vinogradu, među čokotima vinove loze svece - vjerojatno zaštitnike vinograda i vinogradarstva. Možda sv. Vinka, sv. Martina, sv. Urbana... Duhovite poruke na lepršavim trakama prate ove slike, a na jednoj traci je napisan i ovaj tekst:
Prasetina, vino, luk,
a sutra je mamurluk!
Al ja znadem mudre riječi,
kiselom čorbom mamurluk se liječi!
Tekstova ovakvog sadržaja sigurno je bilo još, a trebali su da još više podignu raspoloženje veselom i dobrano vinom zalivenom društvu.
Ova, nekada prostrana i luksuzna vila s električnom rasvjetom i telefonom broj 83, okružena uzornim nasadima i velikim vinogradima, oko koje je bilo mnogo zasađenog cvijeća, pripadala je bogatom građaninu Broda, dr. Henriku Duffeku (Brod 1888. - Zagreb 1973.) liječniku, rezervnom sanitetskom pukovniku, gradonačelniku Broda od 1932. do 1935. godine, uzornom vinogradaru, predsjedniku Vinogradarsko-voćarskog društva (osnovanog 1931.), Ribičkog društva, Pčelarskog društva, Automobilskog kluba... Za njegovog načelnikovanja utemeljen je 1934. godine Gradski i arheološki muzej, otvoren Dom milosrđa - gradska ubožnica, starački dom (dom je otvoren 1935. a kuća za ubožnicu, na uglu Štamparove i Zrinske ulice, kupljena 1933. godine od Antuna Dottermanna). Gradonačelnik Duffek je 1932. godine uveo javno praćenje zasjedanja gradskog zastupstva u dvorani stare "Kasine", ali za njegovog načelnikovanja promijenjeno je ime Brod na Savi u Slavonski Brod 1934., kao i Brodsko Brdo u Brodsko Vinogorje, 1933.
Duffekova kuća bila je monumentalna, jednokatna i reprezentativna neoklasicistička palača Fridrich na početku Strossmayerove ulice (danas je u kući poduzeće "Novogradnja"), koju je kupio od nasljednika majora i gradonačelnik Broda Antona Fridricha koji ju je izgradio.
Henrik je brodsko dijete iz starog Mucvanja, iz Florijanove ulice iduć Savi. Godine 1906. Henrik, tada student medicine, predvodnik je ferijalnog kluba naprednih đaka "Marsonia", kojem je, uz sport, svrha bila da kod omladine visoko digne nacionalnu svijest protiv mađarizacije. Ovaj đački sportski klub bio je začetnik brodskog nogometa 1909., nogometnog kluba "Marsonia", kojem je Henrik Duffek bio prvi predsjednik. A, ambiciozna i ponosna gospođa, milostiva Cvijeta Duffek, vrla katolkinja, pjevačica u "maloj crkvi", bila je istaknuta članica Hrvatskog dobrotvornog gospojinskog društva, te od 1928. godine i tajnica društva. "Ona i danas i sve vrijeme do sada vanrednom ustrajnošću i nepromijenjenom ljubavi vodi taj posao na sreću siromaha i zadovoljstvo svih nas" - piše u Spomenici društva iz 1935. godine.
U razgovoru s gospođom Verom Valčić iz Zagreba, kćerkom dr. Duffeka, saznasmo da je vila u Brodskom Vinogorju građena dvadesetih godina prošlog stoljeća. Građena je s elementima alpske arhitekture, pa je i sav interijer bio u tom stilu - oslikano rustikalno jelovo pokućstvo, teške stolice s kosim srcolikim naslonima, klupe, duge viseće police za tipično alpske bilikume iz kojih se pilo vino... Podrum i predvorje vile je oslikao brodski slikar Rus Vasilj Antipov čest gost Duffekovih i ovog podruma. Možda je Antipov oslikao i ovo pokućstvo?
U Kronici franjevačkog samostana IV. našli smo jedan upravo bizarni podatak vezan uz gradnju vile Duffek. Godine 1922. porušeni su, naime, samostanski zahodi koji su kao jednokatni aneks, tek nešto nižeg krovišta od samostanskog, bili istureni prema Savi s južnog samostanskog krila, na njegovom zapadnom kraju (ovo je malo teško za shvatiti, ali treba još jednom pažljivo pročitati da bi se dočarao njihov položaj). Posao su preuzeli brodski graditelji Gîssler i Kirhofer: "... Cigle se dobilo do 35 hiljada komada. Od toga je prodano 30 000 po 2 krune komad. Dr. Duffek vojnički major i naš kućni liječnik, uzeo je prvih 20 000 komada za gradnju svoje vile u vinogradu."- piše u Kronici.
Poslije Drugog svjetskog rata vinogradi i vila Duffekovima su konfiscirani. Konfiscirana im je i palača u Strossmayerovoj ulici i pokućstvo u njoj. Jedno vrijeme vila je bila u sastavu zadruge "Pariška komuna", a onda su je "drugovi", kao i sve drugo, zapustili. Postala je ničije vlasništvo iz koje je odnosio tko je što htio i trebao. Ako je nekome trebala koja greda došao je, prepilio i odnio, ako su trebala vrata, uzeo je, uprtio vrata na leđa i odnio...
Vila i zapušteni, podivljali vinogradi danas su u postupku povratka od komunističkih vlasti oduzete imovine, pa možda nakon toga netko sve opet vrati u prvobitno stanje. Zvonimir Toldi |