- Planovi su ti, kako cijelog mandata
ponavlja gradonačelnik Slavonskoga Broda, koji koče otpočetka planirane
projekte u gradu, ali ni dalje se gotovo ništa nije pomaklo. I tako već
godinama!
- Generalni
urbanistički plan grada Slavonskoga Broda usvojen je prošle godine, ali
GUP je napravljen još 2002. godine. Dvije i pol godine je trajala
procedura, a za dvije i pol godine u Slavonskom Brodu se napravi negdje
oko 3000 građevina tako da odmah nakon što je usvojen išlo se u izmjene
i dopune tog novog GUP-a.
- Zar se već jedanput ne bi mogli sastati gradska
i županijska vlast s predstavnicima struke i ne raspravljati samo o
svjetskim temama nego o prozaičnoj, lokalnoj temi - što želimo imati u
gradu, što bi se u njemu moglo graditi i gdje
- Sjetimo se samo predizbornih
govora, plakata, letaka, javnih obećanja. Svi su imali viziju razvoja
grada, kako on treba izgledati, što u njemu treba graditi i ona se nije
puno razlikovala od jedne do druge političke opcije. No, kad dođu u
mogućnost da ju i provedu, sve stane
I na posljednjoj je sjednici Gradsko
poglavarstvo raspravljalo o Programu mjera za unapređenje stanja u
prostoru za razdoblje od 2006. do 2010. godine. Iako su te mjere
nedavno usvojene, na posljednjoj sjednici Poglavarstvo je usvajalo
njihove izmjene i dopune. - Koje zemljište možemo sada u gradu ponuditi
potencijalnom investitoru?, bilo je logično pitanje članova
Poglavarstva. Odgovoreno je da je to Gospodarska zona Bjeliš, Zona Đuro
Đaković (UPU je u izradi), a gradonačelnik je dodao da postoji
mogućnost i za dio zone u Slobodnici.
Dok prostorni plan rješava građevinsku zonu, odnosno određuje
što se može graditi, GUP daje mjesta gdje je zelena zona, gdje je
stambena, gdje mješovita, a gdje industrijska i tako dalje. Zar se već
jedanput ne bi mogli sastati gradska i županijska vlast s
predstavnicima struke i ne raspravljati samo o svjetskim temama nego o
prozaičnoj, lokalnoj temi što želimo imati u gradu, što bi se u njemu
moglo graditi i gdje. Ne bi li se na primjer već sada moglo vizionarski
reći da jedan grad kao što je Slavonski Brod u budućnosti treba lokalni
javni prijevoz, možda čak tramvaj. Možemo li predvidjeti da našem gradu
treba hotel i gdje bi se on mogao graditi, da nam treba rekreacijski
centar s bazenima i gdje je najpovoljnije da se on gradi, da nam treba
zona u kojoj će se locirati trgovački centri i još mnogo toga. Ako bi
se to predvidjelo na «papiru», ne bismo li tako privukli i zadržali
investitore, moguće ulagače, a ne da oni zbog tih papirnatih zavrzlama
koje traju beskonačno dugo (ne zaboravite onu izreku: Vrijeme je
novac!) zaobilaze naš grad, a strašno smo ponosno na geografski položaj
koji se često ističe kao strateški. Kaže se da nas planovi ne koštaju
jer ih investitori sami plaćaju. Nije dobro da baš uvijek i za sve
investitori budu inicijatori, a posebno ne u tome kako će se razvijati
i izgledati naš grad. Zar ne bi bilo logično, kada neki potencijali
ulagač dođe i kaže što bi želio graditi, da ga odmah uputimo na
lokaciju koja je za to predviđena, a ne da on sam kaže gdje bi gradio i
da onda traži izmjene i dopune planova?! Najnoviji primjer za to je
robni centar OBI o čijem se dolasku u Brod priča već nekoliko godina, a
kojega je na posljednjoj sjednici spomenuo i Zdenko Horvat, član
Poglavarstva. Napomenuo je kako će dvije godine proći dok se naprave
svi planovi i dobiju svi «papiri», iskazujući sumnju da bi investitor u
tom slučaju mogao i odustati. Kako se onda u javnim medijima najavljuje
dovršetak i otvorenje OBI centra do kraja ove godine, na koji li će
način skratiti potrebnu proceduru?! Pojašnjeno je da plan uređenja
ciglane gdje se planira izgradnja tog centra mora ući kao dopuna u
program mjera za unapređenje stanja u prostoru i tek tada može u
realizaciju što je i uvršteno na sjednici.
Kad se raspravljalo o rotoru, gradonačelnik je napomenuo, s
čim se slažemo, da nije sporan samo rotor, da građani stalno pitaju i
za prijelaz u Osječkoj ulici, za produženu Svačićevu prema Hebrangu te
da sve takve stvari (i one koje smo naveli u tekstu) treba predvidjeti
u planovima, pa čak i ako nema novca ove godine može se raditi za pet
godina ili kasnije, ali na papiru, u dokumentaciji to mora biti.
Sjetimo se samo predizbornih govora, plakata, letaka, javnih obećanja.
Svi su imali viziju razvoja grada, kako on treba izgledati, što u njemu
treba graditi i ona se nije puno razlikovala od jedne do druge
političke opcije. No, kad dođu u mogućnost da ju i provedu, sve stane.
Dok političari prozivaju struku, očito je da za neke stvari ipak nema
dovoljno političke volje jer kad se nešto hoće (možda je u pitanju i
osobni interes) jako brzo se i struku «primora» da to učini. Ili nema
političke volje, ili ne znaju, ili je posrijedi nešto treće, ali,
ponavljam ponovno, tako već godinama.
PROCEDURA DONOŠENJA
PLANA I DO ŠEST MJESECI - Kolika
je zakonska procedura kod donošenja prostornih planova?, pitanje je
postavljeno na sjednici Gradskoga poglavarstva. Pročelnik Upravnog
odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Nenad Buzov je odgovorio
da je rok da se plan riješi od četiri do šest mjeseci. Kad Poglavarstvo
raspiše natječaj, odabire se najpovoljniji izvođač i nakon žalbenog
roka ako je sve u redu potpisuje se ugovor s izrađivačem plana koji ima
rok od 60 dana da izradi plan. Prije usvajanja plana, on mora ići u
prethodnu raspravu, zatim na javni uvid, javnu raspravu i kad se sve
primjedbe razmotre i uvrste one koje su realne i moguće plan usvaja
Gradsko poglavarstvo. Zatim se šalje u županijski Zavod za prostorno
planiranje koji u roku od 30 dana mora dati mišljenje na plan, dok Ured
za graditeljstvo Ureda državne uprave mora dati suglasnost u roku od 60
dana. Nakon toga plan ide u Ministarstvo graditeljstva čiji Ured za
prostorno planiranje daje suglasnost u roku od 30 dana. Plan se vraća
ponovno u Grad i Gradsko vijeće ga usvaja, pa on objavom u službenom
vjesniku postaje važeći.Marija Kovačević |