• Planovi su ti, kako cijelog mandata ponavlja gradonačelnik Slavonskoga Broda, koji koče otpočetka planirane projekte u gradu, ali ni dalje se gotovo ništa nije pomaklo. I tako već godinama!
• Generalni urbanistički plan grada Slavonskoga Broda usvojen je prošle godine, ali GUP je napravljen još 2002. godine. Dvije i pol godine je trajala procedura, a za dvije i pol godine u Slavonskom Brodu se napravi negdje oko 3000 građevina tako da odmah nakon što je usvojen išlo se u izmjene i dopune tog novog GUP-a.
• Zar se već jedanput ne bi mogli sastati gradska i županijska vlast s predstavnicima struke i ne raspravljati samo o svjetskim temama nego o prozaičnoj, lokalnoj temi - što želimo imati u gradu, što bi se u njemu moglo graditi i gdje
• Sjetimo se samo predizbornih govora, plakata, letaka, javnih obećanja. Svi su imali viziju razvoja grada, kako on treba izgledati, što u njemu treba graditi i ona se nije puno razlikovala od jedne do druge političke opcije. No, kad dođu u mogućnost da ju i provedu, sve stane

I na posljednjoj je sjednici Gradsko poglavarstvo raspravljalo o Programu mjera za unapređenje stanja u prostoru za razdoblje od 2006. do 2010. godine. Iako su te mjere nedavno usvojene, na posljednjoj sjednici Poglavarstvo je usvajalo njihove izmjene i dopune. - Koje zemljište možemo sada u gradu ponuditi potencijalnom investitoru?, bilo je logično pitanje članova Poglavarstva. Odgovoreno je da je to Gospodarska zona Bjeliš, Zona Đuro Đaković (UPU je u izradi), a gradonačelnik je dodao da postoji mogućnost i za dio zone u Slobodnici.

Dok prostorni plan rješava građevinsku zonu, odnosno određuje što se može graditi, GUP daje mjesta gdje je zelena zona, gdje je stambena, gdje mješovita, a gdje industrijska i tako dalje. Zar se već jedanput ne bi mogli sastati gradska i županijska vlast s predstavnicima struke i ne raspravljati samo o svjetskim temama nego o prozaičnoj, lokalnoj temi što želimo imati u gradu, što bi se u njemu moglo graditi i gdje. Ne bi li se na primjer već sada moglo vizionarski reći da jedan grad kao što je Slavonski Brod u budućnosti treba lokalni javni prijevoz, možda čak tramvaj. Možemo li predvidjeti da našem gradu treba hotel i gdje bi se on mogao graditi, da nam treba rekreacijski centar s bazenima i gdje je najpovoljnije da se on gradi, da nam treba zona u kojoj će se locirati trgovački centri i još mnogo toga. Ako bi se to predvidjelo na «papiru», ne bismo li tako privukli i zadržali investitore, moguće ulagače, a ne da oni zbog tih papirnatih zavrzlama koje traju beskonačno dugo (ne zaboravite onu izreku: Vrijeme je novac!) zaobilaze naš grad, a strašno smo ponosno na geografski položaj koji se često ističe kao strateški. Kaže se da nas planovi ne koštaju jer ih investitori sami plaćaju. Nije dobro da baš uvijek i za sve investitori budu inicijatori, a posebno ne u tome kako će se razvijati i izgledati naš grad. Zar ne bi bilo logično, kada neki potencijali ulagač dođe i kaže što bi želio graditi, da ga odmah uputimo na lokaciju koja je za to predviđena, a ne da on sam kaže gdje bi gradio i da onda traži izmjene i dopune planova?! Najnoviji primjer za to je robni centar OBI o čijem se dolasku u Brod priča već nekoliko godina, a kojega je na posljednjoj sjednici spomenuo i Zdenko Horvat, član Poglavarstva. Napomenuo je kako će dvije godine proći dok se naprave svi planovi i dobiju svi «papiri», iskazujući sumnju da bi investitor u tom slučaju mogao i odustati. Kako se onda u javnim medijima najavljuje dovršetak i otvorenje OBI centra do kraja ove godine, na koji li će način skratiti potrebnu proceduru?! Pojašnjeno je da plan uređenja ciglane gdje se planira izgradnja tog centra mora ući kao dopuna u program mjera za unapređenje stanja u prostoru i tek tada može u realizaciju što je i uvršteno na sjednici.

Kad se raspravljalo o rotoru, gradonačelnik je napomenuo, s čim se slažemo, da nije sporan samo rotor, da građani stalno pitaju i za prijelaz u Osječkoj ulici, za produženu Svačićevu prema Hebrangu te da sve takve stvari (i one koje smo naveli u tekstu) treba predvidjeti u planovima, pa čak i ako nema novca ove godine može se raditi za pet godina ili kasnije, ali na papiru, u dokumentaciji to mora biti. Sjetimo se samo predizbornih govora, plakata, letaka, javnih obećanja. Svi su imali viziju razvoja grada, kako on treba izgledati, što u njemu treba graditi i ona se nije puno razlikovala od jedne do druge političke opcije. No, kad dođu u mogućnost da ju i provedu, sve stane. Dok političari prozivaju struku, očito je da za neke stvari ipak nema dovoljno političke volje jer kad se nešto hoće (možda je u pitanju i osobni interes) jako brzo se i struku «primora» da to učini. Ili nema političke volje, ili ne znaju, ili je posrijedi nešto treće, ali, ponavljam ponovno, tako već godinama.

PROCEDURA DONOŠENJA PLANA I DO ŠEST MJESECI

Marija Kovačević