Odluka da u jednom trenutku života otputuju «preko bare» nije bila lagana. No, Theresa Hart i Tiffany Blum samo su dvije od niza djevojaka koje su nakon fakulteta poželjele upoznati svijet, a uz to i nastaviti raditi ono što odlično znaju – igrati odbojku. Posredstvom agencije doputovale su u Sloveniju gdje u kampu klubovi iz Europske unije (te Hrvatske, kao jedine zemlje izvan EU) biraju pojačanja. Slavonskobrodsko izaslanstvo imalo je «dobar nos». Izabrali su baš te dvije djevojke koje su igru naše odbojkaške ekipe dignule na visoku razinu i danas je Matija Mesić na uvjerljivom prvom mjestu na tablici. Brođankama se smiješi i Prva liga!

Theresa je 24-godišnjakinja odrasla u sunčanoj Californiji, dok je njena godinu mlađa kolegica iz ravničarske Iowe, pa su ih ubrzo brodski zafrkanti prozvali «Dalmatinkom i Šokicom». Obje su djevojke s tipičnim američkim obiteljskim stablom. Theresina majka je iz Trinidada i Tobaga, a otac je podrijetlom irsko-francuska kombinacija, dok su Tiffanyni preci stigli u SAD iz Irske i Njemačke. Theresa se odbojkom bavi punih 15 godina, prvo je trenirala košarku, ali onda ju je otac usmjerio u sport gdje nema kontakta između suparničkih igračica. «Stalno se bojao da me netko ne ozlijedi», kroz smijeh priča Theresa. Igrala je cijelo vrijeme školovanja, pa i za Sveučilište u San Franciscu, nakon čega je prešla u sveučilišnu ekipu Sjeverne Caroline: - Pomoćni trener moje ekipe iz San Francisca dobio je ugovor i postao prvi trener Sjeverne Caroline, pa sam i ja pošla za njim, u želji za odbojkaškim napretkom. Nakon toga sam htjela upotpuniti svoja odbojkaška iskustva, odlučila sam se za Europu i sad sam tu, u Brodu!

Tiffany je u odbojci 12 godina, počevši u šestom razredu osnovne škole igrajući paralelno košarku i odbojku sve do pred kraj srednje škole. – Onda je pala odluka! Izabrala sam odbojku koju sam još žešće nastavila trenirati na fakultetu u Južnoj Carolini. Jednu godinu sam igrala u istoj ligi kao i Theresa, ali bile smo u protivničkim ekipama – kaže Tiffany, a Therese dobacuje: - Uh, nismo se baš voljele! Bile smo ljute protivnice!!!

I Tiffany je htjela upoznati Europu kroz odbojku, iako nijedna od njih nisu znale puno o Hrvatskoj. Čule su za rat u ovom dijelu Europe, divile su se igri Tonija Kukoča, a sve drugo bila je poprilična nepoznanica, pa kad su, po slijetanju u Europu, vidjele jedna drugu na frankfurtskom aerodromu, kao da su susrele nekog svog najrođenijeg. Brzo su zaboravile svoje dojučerašnje suparništvo! Kad ih danas pitate o Hrvatskoj, o Slavonskom Brodu, uglas odgovaraju: - Super nam je! Ljudi su fenomenalni, nismo doživjele nijednu neugodnu sitnicu. Zaustavljaju nas na ulici, fotografiraju se s nama, piće nam plaćaju iako ih nikad prije nismo u životu vidjele... Nismo mogle zamisliti da ćete nas tako prihvatiti, razmazit ćete nas. Brinu o nama kao da smo bebe! Toga nema nigdje u svijetu, vi ste sjajan narod!

Pitam ih što im je bilo najneobičnije u Hrvatskoj, pa obje kažu: «Hrana! Nije bolja ili lošija, jednostavno je drugačija nego kod nas. Naprimjer, meso. Kod nas se priprema puno sočnije, odresci su skoro krvavi, a kod vas je sve suho, prepečno i prekuhano. A i glazba je puno, puno različitija od onoga kod nas». Ipak, navikle su se i na naše pjesme, najviše im se sviđa Oliver, a jedino što ne mogu podnijeti su narodnjaci: - Turbo-folk je bljak!

Zato u slobodno vrijeme najviše vole otići u neki mirniji kafić, pročitaju poneku knjigu (Tiffany voli krimiće, a Theresa ljubiće), odlaze pogledati košarku, a u Brodu su prvi put uživo vidjele i rukometnu utakmicu. Vole ići u shopping, odjeća i obuća su uvijek zanimljivi.

Na pitanje o kvaliteti odbojke u Hrvatskoj pokušavaju biti pristojne, ali primjeti se kako su svjesne da su iznad razine lige u kojoj nastupaju: «Prva A liga je dobra, ali ova naša, iskreno, nije nešto posebno. Zato se nadamo da će naš klub nagodinu igrati u najvišem rangu». – Znači li to da vas dvije ostajete i sljedeću sezonu u Slavonskom Brodu? – pitam ih i dobivam odgovor na hrvatskom jeziku: - Možda!

Kažu kako im je u Brodu zaista sjajno, u vodstvu kluba su odlični ljudi, a sve suigračice su «good girls»: - Od svih njih smo starije pa ih promatramo i kao svoje mlađe sestre. Zato smo nekako najviše povezane s djevojkama koje su nam generacijski bliže.

Na riječi «mlađe sestre» neizbježan je razgovor o obiteljima. U trenutku kad ovaj broj Posavske Hrvatske bude na kioscima, brodske će Amerikanke već biti u društvu svojih najdražih. Tiffany ima dvije starije sestre i starijeg brata, dok je Theresa najstarije dijete u obitelji, ima dvije mlađe sestre. Zato je prtljaga bila puna poklona, najviše prevladavaju suveniri s oznakama Broda i Hrvatske, pa s ponosom kažu kako u Ameriku svaka nosi više od 20 majica s natpisom «Slavonski Brod». Theresu je u Californiji očekivao i dečko Mark (bavi se hrvanjem), dok je Tiffany, kako sama kaže, slobodna. – Možda nešto «uleti» u Brodu?! – pokušavam ju isprovocirati, ali dobro raspoložena plavuša ima spreman odgovor: - Ma, ja volim visoke, atletske momke. A vaši Slavonci su uglavnom neki mali i sitni.

Dakle, kad se cure nakon Nove godine vrate u Brod, momci mogu pokušati. Ali, neka znaju da će imati posla s djevojkom visokom 188 centimetara, sportski građenom. Pa kako joj i ne bi svi bili «mali i sitni»! U tom vremenu nakon praznika na redu je povratak u Brod, novi treninzi i nove utakmice. Put do Prve lige je težak, pa me zanima je li ih strah iskušenja, kakav im je plan? Odgovor je bio jasan: - We have to finish our job! (Moramo završiti naš posao!)

Marin Kovačević