Bilo je rano jutro jednoga dana posljednjeg tjedna škole, barem što se maturanata tiče. Ali, na nastavu je valjalo poći i odraditi još ono što se odraditi mora. Mama Suzana otvorila je vrata sobe u kojoj je mladi Brođanin spavao čvrstim snom umornog maturanta, pa ga pozvala: - Ustani bane!!!
"Ban" je Toni, učenik Klasične gimnazije, jedan od 1.315 slavonskobrodskih maturanata koji su opet, tko zna koji put, osvjetlali obraz svoga lijepog grada i cijele Slavonije. I to se događa iz generacije u generaciju. Tonijev 4. a odjenuo je kostime i postali su "ban Jelačić", i jedan su od četiri razreda nagrađena besplatnim kupanjem na Gradskim bazenima. Uz njih, kao najmaštovitiji nagrađeni su i učenici 4. c razreda Tehničke škole (dinosauri), te 4. f (kokice) i 4. g (tuš kabine) iz Gimnazije Matije Mesića. Iako, nagradu su zaslužili svi, i maturanti i njihovi razrednici. Za pjesmu, veselje, pozitivu koju su širili proteklih dana, a posebno u utorak poslijepodne. I malo kome je smetala buka nastala puhanjem u silne zviždaljke, oprostili su Brođani svojim maturantima i pokoju pjesmu u sitnim noćnim satima, jer koliko god otrcano i više puta iskorišteno bilo, moramo ponoviti: ovaj su ispit položili s odličnim.
S internetskih portala i TV-ekrana brujala su toga dana upozorenja iz drugih gradova, podsjećali su svoje sugrađane da ne idu tamo gdje su maturanti, jer bi vrlo lako mogli biti zasuti brašnom, pa poliveni vodom, a onda bude znate već kako. Čak su i neki zagrebački tramvaji odustali od vožnje po "kritičnim" ulicama, da bi izbjegli razbijanje stakala i uništavanje vagona.
A u Slavonskom Brodu veselje, veselje, veselje... Tisuću tristo petnaest veselih mladih ljudi svoju je povorku završilo na Korzu, za njima je došlo možda i dvostruko toliko roditelja, prijatelja, pa čak i mnoštvo onih kojima baš nitko nije ove godine maturant, ali su im maturanti lijepi i zanimljivi, i svojim su im dolaskom došli dati podršku.
Maturante je s pozornice pozdravio gradonačelnik Mirko Duspara, a satima su uživali u sjajnom ozračju koje je vodio Dominik Blaževac sa svojim bandom. I da, moram to napisati: iz zvučnika je treštao stari dobri rock and roll, uz malo popa i zabavnjaka, a bez ijednog narodnjaka i cajkaroških svinjarija. Bravo maturanti, bravo Dominik!
Ostat će taj dan u sjajnoj uspomeni, ne samo maturantima. Jednoga dana, za 20... 30... 50 godina, kad se budu sjećali svoje Maturijade (ovdje ne postoji norijada, nismo mi ponoreli, nap. a.), pa se nađu sa starim prijateljima, negdje u glavi sigurno će se zavrtjeti ringišpil mladosti i s usana će samo od sebe krenuti, baš kao u utorak navečer: - Kako je dobro, vidjeti te opet...