Tina trgovina na veliko i malo sa sjedištem u Sibinju već 30 godina je obrt obitelji Kauk.
- Suprug Ivan radio je u Đuri, ja u gruntovnici, a te 80-e godine su bile baš teške, teže nego danas. Radili smo za plaću od 100 njemačkih maraka kojom se nisu mogli pokriti osnovni životni troškovi. Suprug je vikendom još i svirao kako bi dodatno zaradio za obitelj što je bilo naporno. Naš prijatelj je u to vrijeme otvorio trgovinu i suprug je rekao da i mi pokušamo u samostalnom poslu. Tako smo 1988. godine otvorili prvu trgovinu mješovitom robom na malo u Sibinju u vlastitom prostoru na 12 kvadrata. Suprug je brzo shvatio kako ne može sam raditi, pa sam i ja dala otkaz i priključila se obiteljskom obrtu - sjeća se Marija Kauk.
NADNASLOV: Počeli s jednom, danas osam trgovina
Danas imaju sedam trgovina maloprodaje, četiri u Sibinju, dvije u Slavonskom Brodu, jednu u Bukovlju, a uskoro će otvoriti i osmu u Ulici svetog Lovre u Slavonskom Brodu koju preuzimaju od svog kupca koji odlazi u mirovinu. S početnih jednog zaposlenog nakon 30 godina rada imaju 30 zaposlenih.
- Kad smo otvorili prvu trgovinu, tadašnja država nije poznavala privatni sektor, bilo nas je dvoje, troje privatnika, prošli smo tranzicije od bivše Jugoslavije do samostalne hrvatske države i formiranja poreznog sustava. Krenuli smo s manualnim kasama, trebalo je ukucati svaku cijenu i ručno vrtiti pa sve do današnje fiskalizacije, računala, softvera, hardvera. Prvo računalo kupili smo 1993. godine i mislili kako kad ga postavimo to je to, ali ne, doslovce smo učili poduzetničku abecedu i osjetili sve promjene. Svih tih trideset godina prilagođavali smo poslovanje novim zakonima, novim sustavima i vrijednostima, a zakonodavac to svakodnevno priređuje i danas. Osobno smatram da je u poslovanju najbitnije u cijelom razdoblju prilagođavati se zakonskim propisima, razvijati IT tehnologije, uvoditi nove programe, učiti od onih koji znaju i koji dobro rade - napominje Marija.
Dodaje kako je vrlo bitno pažljivo ulagati dalje, ne ponašati se rastrošno, nego zarađen novac pametno ulagati u daljnji razvoj. Posluju sve te godine s istim dobavljačima, ali ističe kako se tu najviše osjeti "sirovi kapitalizam" jer bez obzira što sve račune plaćaš uredno, nema samilosti kod nekog propusta. - Bitan je samo novca i igra brojki. Ako želiš biti uredan poslodavac, gospodarstvenik, platiša, moraš uvesti vojnički režim red, rad i disciplina i nema odstupanja od toga - zaključuje.
Navike kupaca se potpuno promijenile
Jedini poslovni prostor u njihovom vlasništvu je trgovina koju su prvu otvorili, gdje je i sjedište obrta, a sve ostale su u iznajmljenim prostorima. Iskustvo govori kako su se i navike kupaca tijekom tih 30 godina jako promijenile: - U navikama kupaca sve se promijenilo. Imamo sve što jedna seoska trgovina treba imati. Kad smo otvorili veliku trgovinu u središtu Sibinja, bila je puna robe da je doslovno ispadala s polica, kupci su bili prezadovoljni. Prije dvije godine u toj istoj trgovini morali smo ubaciti još polica jer se asortiman proširio za 40 posto, a sve je to nametnulo globalno tržite i uvozni lobiji, silu artikala koji su i nepotrebni, ali ih ljudi kupuju. Sjećam se da nam je 80-ih i početkom 90-ih godina sve što je trebalo stalo u trgovinu od 12 kvadarata, kupovao se šampon u vrećicama za jednokratnu upotrebu, deterdžent radion u kutiji, faks od tri kile, vegeta, palenta, pivo, šampon za kosu od litre kopriva i kamilica od Saponie, Kanditove, Krašove i Zvečevo čokolade, a danas najmanje imamo domaćih čokolada. Prije 25 godina svi su koristili sanitar od Laboda, sredstvo za skidanje kamenca, cekin za izbjeljivanje i solnu kiselinu, a danas moraš imati cijelu jednu stranu trgovine za kemiju.
Nekada je i jedino sredstvo plaćanja bila gotovina. - Pojavili su se onda i čekovi koje smo morali čuvati, a imali smo i poček, veresiju, knjigu dužnika jer su nam kupci susjedi i moraš im izaći u susret. Knjiga veresije je smanjena danas na minimum, čak na nulu. Kupci danas koriste kartice, plaćaju na rate, odgode. No, kod nas se i dalje najviše plaća gotovinom jer je kod nas prosječna potrošačka košarica 25 do 30 kuna. Kupovine za nekoliko stotina kuna obavljaju se u velikim centrima, a onda kod nas dođu kada nešto usfali. Dok veliki centri pribjegavaju akcijama, pa prodaju robu ispod svih nabavnih cijena, što je i nepoštena trgovačka praksa, mi imamo kontinuirano niske cijene.
(Višer u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)