Do prije nekoliko mjeseci Starci su bili najmanje i najstarije selo u Brodsko-posavskoj županiji, sa samo jednom stanovnicom u dobi od 77 godina
Skretanje prema Starcima, udaljenima manje od 3 kilometra - govori putokaz u Starom Petrovom Selu, a uz njega je i ploča s oznakom Vinske ceste Starci, na kojoj su imena tamošnjih vinara i vinogradara. I stvarno, tek nekoliko stotina metara od silaska s glavne ceste, putem koji vodi prema sjeveru, uz kukuruzna polja, što se više penjete u brdo sve je više vinograda, ali i voćnjaka sa šljivama, kruškama, jabukama, orašastim plodovima. Taj je putokaz govorio da se penjemo prema najmanjem naselju, poznatom po najboljem rock festivalu u ovom dijelu Hrvatske. "Rock Starci" postali su, zahvaljujući ljetnom rock and roll okupljanju, u posljednjih nekoliko godina omiljeno mjesto dolaska mnogobrojnim zaljubljenicima u dobru glazbu.
Nama ne trebaju slike na zidu, samo pogledaš kroz prozor...
Novinarski zadatak odveo nas je u selo koje je, tako smo mislili, "najstarije" u Brodsko-posavskoj županiji, ujedno i uvjerljivo najmanje po broju stanovnika. Nekada su Starci imali školu, nekoliko desetaka kuća, više od 400 stanovnika, a onda je počelo iseljavanje. Prema posljednjem popisu stanovništva, Starci su 2011. godine imali četvero stanovnika, no i to s promijenilo i sve do nedavno osim mnogobrojnih vikendaša u Starcima je službeno, s prijavljenom adresom, živjela samo jedna jedina osoba, baka Ana. Ali, gle čuda! Iz Staraca sam se vratio oduševljen spoznajom da sam bio u najmlađem selu naše županije, u naselju koje ima četverostruko više stanovnika u odnosu na stanje od prije par mjeseci!
Za to je zaslužna mlada obitelj Zečković, 28-godišnji Danko, njegova 23-godišnja supruga Silvia, i mali Noa, rođen 21. lipnja 2018. godine, mališan koji je pri porodu ima 3700 grama i 52 centimetra. Dugogodišnja veza okrunjena je u veljači brakom, a budući da je mlada obitelj razmišljala gdje će započeti zajednički život, odluka je pala na Starce. - Kad smo se odlučili na brak, trebalo je izabrati mjesto za život. Budući da otac, brat i ja imamo obrt u Starom Petrovom Selu, gdje nam je i obiteljska kuća, a imali smo i veliku kuću u Starcima, izgrađenu prije desetak godina, Silvia i ja dogovorili smo da ćemo useliti ovamo. I nijednog trenutka nisam požalio! Za par minuta smo u Petrovom Selu, blizu nam je i Nova Gradiška, a život u Starcima ne može se mjeriti ni sa čim. Mir, tišina, spokoj... Kad dođem umoran s posla, dovoljno je samo pogledati ovu prirodu ovdje. Pa nama ne trebaju slike na zidu, samo pogledaš kroz prozor... - govori nam Danko i pokazuje prekrasan pogled kakvog, zaista, na daleko nema. Supruga Silvia, po zanimanju dentalna tehničarka, kaže da je dvije godine radila u Vodicama, pa kad su dogovorili zajednički život u Starcima, nije ni sama znala što očekivati. - Rodom sam iz Godinjaka, i kad smo prije vjenčanja odlučili da ćemo ovdje živjeti, bila mi je neobična ta pomisao. No, kad smo doselili brzo sam se privikla, ovdje je blažena tišina, nema puno ljudi, mirno je... Baš nam je lijepo!
Mali Noa, iako ne razumije što stariji govore, zadovoljno trepće okicama, ni ne sluteći da je samim svojim rođenjem ušao u povijest toga kraja. Dankova obitelj osim što radi poslove s kamionima i bagerima, bavi se i zemljoradnjom, a Noin otac najponosniji je na 15 hektara oraha.
Danko Zečković kaže kako je novi procvat Staraca počeo dolaskom asfalta, prije šest godina, te ističe još jednu zanimljivost: - Nekada su djeca iz doline dolazila u školu u Starce, ovdje se išlo u prva četiri razreda. Onda se situacija promijenila, mnogi ljudi, pa među njima i naši pretci, počeli su silaziti iz Staraca dolje, "na drum", i tamo su odlučili živjeti, a sada se opet događa obrnuto!
Baka Ana i njeni ljubimci
Odlazak od Zečkovića, čija kuća s jedne strane gleda na okolne brežuljke i dolinu, prema Savi, a s druge na lijepu crkvicu sv. Vinka, vodi nas do bake Ane Mlađan, donedavno jedine stanovnice tog malog sela. Sedamdeset i sedam joj je godina, slabije čuje, pije pet vrsta lijekova, ali ne posustaje. Druži se sa svojih šest pasa ("Ma, pet je mojih, a jednog sam udomila" - govori baka Ana), pet mačaka, tri mačića i četiri kokoši nesilice. Ana je rodom iz bosanske Bijele, djevojačkog prezimena Vilušić-Grabovčić, u Starce je došla na Vinkovo 1966. godine, udala se i od tada nikamo nije išla. Suprug Vinko joj je preminuo prije 16 godina, s njim nije imala djece, i od onda je sama. Slabo je pokretna, ali može se još uvijek sama poslužiti, skuhati si ručak... a redovno joj dolaze djelatnice Crvenog križa i donose joj hranu i vodu. Dobri ljudi joj pomognu i kad treba do liječnika, a i ona uzvraća na isti način: - Navrate ovi vikendaši, pa i ova djeca, rokeri, znali su dolaziti i pitati kad im nešto fali. Prve godine kad su se pojavili nisu imali čime vatru naložiti, pa došli kod mene. Onda im je falilo ulja... Pa kako da im ne pomognem?! - govori naša domaćica, mota novu cigaretu, okreće se po kući i gleda gdje su mačići, stari tek tjedan i pol. Pitam ju imaju li svi ljubimci imena, a ona počinje nabrajati kako se psi zovu: - Šarka, Miki, Reisa, Gara... Dobre su to životinje, dobro su društvo, a od ovih koka bit će i jaja. Samo, moram čekati, tri su još mlade, a ova najstarija, ona slabo nese, pa malo je mlađa od mene - kroz smijeh govori baka Ana. Ima malu mirovinu, ali za nju bude dovoljno. Najvažnije joj je da ljubimci imaju što jesti, pa opet hvali sve koji joj pomažu: - Hranu za pse mi donesu rođaci iz Gradiške, i doktorova kćer je donijela hrane, bude i za pse i za mačke. A to mi je važnije nego da ja imam za jesti!
Vrijeme provodi gledajući televiziju, najviše ju zanimaju serije, naravno i one turske, a kako slabije čuje, zvuk je pojačan na najjače i čuje se nadaleko izvan njene kuće. Ali ne smeta to nikome jer nikoga u blizini nema, tek u daljini nazire se da netko trimerom uređuje okoliš svoje vikendice. Uz TV baka zna i zapjevati, slavonske i bosanske pjesme najviše voli. Nogomet nije gledala zadnjih dana: - Joj, ne mogu ja to gledat'! A znaš šta volim? Umjetničko klizanje!
Odlazim od bake Ane, a ona iz dvorišta dovikuje: - Pa nisam ti oraha spakovala, a imam lijepih, lanjskih... Kad opet budeš dolazio u Starce, nemoj po orahe zaboravit' doć'!
Tamo gdje nepoznatima poklanjaju kruh!
Jedan od "vikendaša" koji je postao gotovo stalni stanovnik Staraca je Milan Đanić, rođeni Petrovoselac, čovjek koji je u Starcima sagradio najveću kuću. Veliki objekt neobičnog je stila za taj kraj Slavonije, a na ulazu se ističe natpis "Ranč Hrvatski sokol". - Sokol je mala ptica, a brza, ubojita - pojašnjava nam naš domaćin dok stojimo ispred velike kuće. Đanić je vitalni 69-godišnjak, iseljenik, davne 1967. odselio je u Australiju, a u posljednjih nekoliko godina pola vremena provodi na tom dalekom kontinentu, a pola u Hrvatskoj. U Australiji je stvorio pravo malo poslovno carstvo, ali ljubav prema Hrvatskoj bila je jača i čim se moglo vratio se u rodni kraj i sagradio kuću u kojoj mogu biti on, cijela njegova obitelj, ali i desetci prijatelja koji su česti gosti na imanju u Starcima. - Domovinu sam napustio kad sam trebao ići u vojsku. Ni moj otac, a ni ja nikad nismo volili komuniste, i nisam htio pod njihovu čizmu. Prvo sam se bio nastanio u Sydneyu, tamo ostao 21 godinu, a nakon toga preselio sam u Wollongong. Desetljećima nisam smio nazad u Hrvatsku, ali kad se ukazala prva mogućnost, kad je moja supruga Kata rekla da s folklornim društvom možemo ići u Zagreb, nismo razmišljali ni jednog trenutka. Od tog dana, srce mi je puno!
Pokazujući fotografiju na kojoj su njih dvoje s predsjednikom Tuđmanom, sa sjetom govori o supruzi bez koje je ostao prije nešto više od godine dana: - Bila je veliki borac za Hrvatsku, svi smo se trudili koliko god smo mogli pomoći u borbi za našu slobodu, a ona je bila sjajan govornik, vodila je emisije na hrvatskom radiju u Australiji.
Kolika je ljubav obitelji Đanić prema Hrvatskoj, dovoljno govori podatak da je Milanova kći prije tri tjedna doputovala iz Australije samo iz jednog jedinog razloga - da bi u domovini mogla gledati prijenos finala Svjetskog nogometnog prvenstva! Baš je ta kći i najzaslužnija za to da se Milan odlučio svoje imanje podići Starcima. - Prije dosta godina došli smo s društvom i tražili smo pogodno mjesto za roštiljanje, pa odlučili naložiti vatru ovdje, na brdu u Starcima. Igrom slučaja, nismo imali kruha i moja kći Mary je otišla u jednu kuću u Starcima zamoliti domaćina da joj proda malo domaćeg kruha. On je dao veliki komad i nije htio ni čuti da uzme novce. Kći je dotrčala, ostala je skoro bez daha, pa nam rekla: "Tata, pa u Australiji bi čovjek mogao umrijeti od gladi, ne bi mogao kod susjeda kupiti hranu, a ovdje nam netko nepoznat poklanja kruh!" I to nam je mjesto ostalo urezano u sjećanje. Čim je nastala slobodna hrvatska država, iako sam planirao vikendicu sagraditi na Strmcu, kći se sjetila tog događaja i rekla: "Tu ti je djed čuvao stoku, tu je tvoj dom, neka i vikendica bude u Starcima". I od tada do danas sam sagradio kuću, kupio sam skoro 120 čestica, pa danas ovdje imam 100-tinjak jutara zemlje. O tome koliko je naselje nekada ovdje bilo, najbolje govori podatak da sam na tim česticama zatekao najmanje deset bunara.
Svojim potomcima Kata i Milan dali su imena koja se lako prevedu i postoje u Hrvatskoj, a njihova djeca Mary, Stephen i Tom Đanićima su podarili devetero unučadi i petero praunučadi. I svi obožavaju doći u Starce!
Rock festival, nadaleko poznat, i vinska cesta za budućnost
Kako smo napisali na početku, za Starce je malo tko znao do prije petnaestak godina. Onda je grupa mladih ljudi iz Starog Petrovog Sela odlučila nešto pokrenuti. Prekrasna priroda, okruženje koje privlači i opušta, nagnalo ih je da organiziraju rock festival! - Dolazili smo svakog ljeta ovamo na izlete, okupljali se, družili se, roštiljali... Bili su tu i mladi ljudi iz Njemačke, Norveške, i onda smo 2001. godine imali prvu svirku. To nije bilo ni približno organizirano kako sad radimo, niti je bio službeni festival, ali tada je počelo - govori nam Tomislav Babić, tajnik Udruge za integraciju glazbene kulture mladih "Starci 2001", glavnih "krivaca" zbog kojih u Starce svakoga srpnja dolaze zaljubljenici u rock glazbu iz cijele Hrvatske. U radu najviše "povuče" Tomin brat Vatroslav, predsjednik Udruge, no i ostali članovi daju cijeloga sebe da bi festival svake godine uspio i napredovao. Tijekom vremena priča o rock festivalu se razvijala i članovi Udruge kupili su zemljište od privatnog vlasnika, na jednoj od mnogobrojnih uzvisina u Starcima, na mjestu kojeg danas nazivaju "čarobnim brdom rock and rolla". Na toj je parceli i nekadašnja škola koja je radila pedesetih godina prošlog stoljeća, a kako o zgradi nitko nije brinuo, tijekom niza godina došla je u poluruševno stanje. Nakon velikog truda i obnove, postala je prekrasno uređen objekt koji oduševljava ne samo članove Udruge i njihove prijatelje već sve posjetitelje, pa među njima i izvođače na dosadašnjim festivalima, kao što su Goran Bare i Majke, Let 3, Songkillers, En Face... Osim poznatih imena, Udruga redovno poziva i lokalne rock and roll snage, želeći pružiti šansu neafirmiranim sastavima.
Općenito je festival "Rock Starci" napravio jako puno za promidžbu toga kraja, a u planu Udruge su organiziranje radionica, prijavljivanje na europske projekte, kao i drugi događaji, pa su već pokrenuli festival malih pivovara "Craft Starci". Velikog potencijala tog dijela Slavonije svjestan je i načelnik Nikola Denis. Općina Staro Petrovo Selo redovno pomaže organizaciju festivala, ali radi i na daljnjem razvoju. - Festival je postao velika, prepoznatljiva manifestacija, okuplja ljude svih generacija, iz svih dijelova Hrvatske. Starci su doslovno živnuli, dvorišta su uređena, vikendice izgrađene, neke kuće obnovljene. Ostaje nam još posla, naša Vinska cesta Starci treba se dodatno razvijati, očekujemo asfaltiranje i druge strane te ceste, treba nam još turističkih sadržaja, a sve to nastojat ćemo potaknuti i pokrenuti u budućnosti. Radimo dosta na tome, ali i drugim aktivnostima, prijavili smo projekt "Centar za edukaciju nezaposlenih osoba" u kojem nam je parter Udruga Starci, pa ćemo i na taj način poboljšati stanje u ovom dijelu općine - kaže načelnik Denis.
Na kraju, prije odlaska ponovno odlazim do Zečkovića, a oni otkrivaju da će Starci uskoro biti još veći, a i mlađi. Njima u susjedstvo dolazi još jedna, "svježe" vjenčana obitelj Mrkonja, koja je svoj obiteljski dom također sagradila u Starcima, najmlađem selu u županiji!