Ivo Majstorić iz Gromačnika obrt za elektromehaničarske usluge otvorio je 15. ožujka 2018. godine. Osnovna djelatnost je viklanje elektromotora, popravak i servisiranje svih vrsta pumpi, eklektromotora hidrofora, generatora i transformatora, bušilica i brusilica, popravak svih vrsta uređaja za zavarivanje, servis električnog ručnog alata, premotavanje rotora za električni ručni alat i slično.
- Nakon završene srednje škole za elektromehaničara, viklera, zanat sam izučio kod Ante Jozića u Slavonskom Brodu, gdje sam bio nekoliko godina i zaposlen, a zatim sam radio u Zlatnom cekinu.
Tu sam upoznao i suprugu Marijanu koja me je i nagovorila da krenem samostalno u posao - priča Ivo.
- Ivo bi obično u slobodno vrijeme nešto popravljao u garaži, često su mu dolazili susjedi, rođaci, poznanici da im nešto popravi. Zaista ima zlatne ruke, a vrijednost je imati zanat i nagovorila sam ga da otvori obrt. Pomažem mu u dokumentacijskom dijelu, a knjigovođa nam vodi knjigovodstvo kako bi sve bilo po zakonu. Inače, ja sam njemu bila šef u prošlom poslu, a sada je on meni šef - dodaje sa smiješkom supruga Marijana Cmrečnjak Majstorić koja je ravnateljica Dječjeg vrtića Cekin.
Prezime govori da potječu iz obitelji majstora
Spominje kako i njihovo prezime govori da potječu iz obitelji majstora, a Ivin otac Josip pričao je da je čukundjed radio kod bega koji ga je zvao majstorić i od tada se njihova obitelj tako i preziva. - Ivin je otac svojim rukama sagradio Zlatni cekin, taj čovjek je vrijedan, samouk, a sve što vidi napravi, ne trebaju mu nacrti, pa je to prenio i na Ivu - kaže Marijana.
Ivo se prisjeća kako je njegov djed pravio čamce: - Nije tada bilo ni strojeva, ali ni ručnih oblarica, sve se rezalo ručno s velikim pilama, ogromne klade su rezala dva čovjeka na daske od 1,5 do 2 centimetra debljine. Tada sam bio dječak i išao sam po mahovinu u šumu koja se sušila i koristila za donji dio čamca na mjestu gdje nije bilo dobro spojeno, njome bi se krpala ta rupa. Živjeli smo tada u Bosanskoj Posavini a djeda je čamce izvozio po Hrvatskoj, Baranji i gotovo u sve tadašnje jugoslavenske republike, jako puno u Srbiju. Taj posao je naslijedio moj stric, tata je pomagao a i ja kad sam bio veći. Znam i sada napraviti čamac.
Za samostalan obrt Ivo se upravo i odlučio jer vidi prosperitet u radu. Kod otvaranja obrta, kaže, nisu imali problema i svi su im, ponajprije Obrtnička komora Brodsko-posavske županije, a zatim i Županija izašli u susret i uputili ih na sve što treba napraviti.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)