Svjetski dan šećerne bolesti obilježava se 14. studenoga, a ovogodišnja glavna tema je "Obitelj i šećerna bolest". Šećerna bolest jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema, a u svijetu od šećerne bolesti trenutno boluje 425 milijuna ljudi, što znači svaka 11. osoba. Šećerna bolest u porastu je i kod djece, što potvrđuju i podaci Odjela za pedijatriju Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod. U 2016. godini bilo je osmero novooboljele djece od šećerne bolesti, a u 2017. godini petero. Dok je ranijih godina bilo 3 do 5 novooboljele djece, sada je 5 do 8 novooboljelih godišnje.
Brodski slatkiši za ostvarivanje prava
Roditelji djece oboljele od dijabetesa tipa 1 u Slavonskom Brodu osnovali su početkom rujna Udrugu "Brodski slatkiši" koja uključuje i roditelje i djecu oboljelu od dijabetesa iz Đakova.
- Ciljevi udruge su edukacija odgojitelja, učitelja, profesora, trenera sportskih klubova o dijabetesu, jer smo shvatili da je najveći problem što upravo oni koji rade s djecom uglavnom uopće ne znaju o toj bolesti i kako takvom djetetu pomoći. Primarni cilj je sve ih educirati, ali cilj je i što više djece skupiti na jedno mjesto da u zajedničkom druženju vide i shvate da nisu sami u toj bolesti, da ima još takve djece, da nisu izolirani, da ih nije stid pred drugom djecom izmjeriti si šećer, dati inzulin. U planu je organizirati i izlete, druženja s djecom oboljelom od dijabetesa u drugim gradovima, sudjelovati u kampovima na moru. Nama roditeljima ovo je prilika da razmijenimo informacije, da podijelimo iskustva kako rješavamo probleme i prepreke na koje nailazimo, a brojne su - kaže predsjednica Udruge "Brodski slatkiši" Danijela Matijević.
Bolest došla preko noći
Danijelinom sinu Jakovu, koji ima 5,5 godina, dijabetes je dijagnosticiran kada je imao 2,5 godine: - Bolest je došla preko noći, danas imate zdravo dijete, a sutradan dobije dijagnozu doživotne kronične bolesti. Jakov je naše treće dijete i nitko u obitelji nema dijabetes, a vodili smo zdrav život, suprug i ja smo sportski nastrojeni, ne pijemo, ne pušimo, ni u jednoj trudnoći nisam imala problema sa šećerima. Jakov je dobio pelenski osip i tjedan dana smo išli liječniku jer mu se stanje pogoršavalo, a samo su nam mijenjali kreme. U tih sedam dana nitko nas nije poslao ni da mu se izvadi krv, niti da se mokraća da na pregled. Jakov je bio veselo dijete, nije klonuo, i onda kad smo treći put izlazili iz ambulante s odjela pedijatrije liječnik nas je vratio i izmjerio šećer. Aparat mjeri šećer do 30, a njemu nije mogao izmjeriti jer je bio 45. Nastala je uzbuna jer je to bila po život opasna situacija. Za nas je to bio šok! Prvo što projuri glavom: "To je doživotno, nikada se toga nećemo riješiti." Dugo treba da se prihvati, a kad si u bolnici kažu: "To je stanje, nije bolest, vaš će život biti kao prije samo na šećere treba paziti." No, kad dođete kući vaš je život sve samo ne ona normala prije dijabetesa. Zato i želimo educirati ljude o dijabetesu da to nije usputna i laka bolest s kojom se čovjek lako nosi, a to utječe na cijelu obitelj.
Danijela je deset dana s Jakovom provela u bolnici gdje je naučila mjeriti šećer, mjeriti hranu i davati inzulin, zatim je išla na edukaciju i u KBC Rebro: - Kad dođete kući prvi tjedni, mjeseci se svode na to da je vaga stalno na stolu i samo mjerite hranu, gledate koliko je sati, je li vrijeme za užinu, ručak, cijeli dan se svodi na hranu i paziti koliki je šećer. Prije nego što smo kupili senzor 15 puta dnevno sam Jakovu mjerila šećer vađenjem krvi iz prstića koji su mu od toga bili u crnim točkicama. No, još veći problem je nastao kad je trebao krenuti u vrtić. Upisan je u vrtić kao zdravo dijete, preko ljeta mu je dijagnosticiran dijabetes i kad sam to rekla kad sam ga dovela u vrtić naišla sam na užasan otpor iako je Jakov imao 24-satno mjerenje šećera jer smo već tada kupili aparat. Teta u vrtiću me je pitala zar on baš mora ići u vrtić, mogu li ga baka ili dida čuvati i moram li ja baš raditi. To me jako pogodilo, burno sam reagirala i rekla sam da sad ja kao roditelj ne dozvoljavam da Jakov ide uvrtić i da ga odgaja odgojitelj s takvim stavom. Mi našu djecu odgajamo da oni sve mogu, da ne postoje ograničenja u njihovom životu, "guramo" ih u sport, u sve aktivnosti, jer dijabetes ne može biti prepreka da rade što vole i žele.
Jakov je bio ispisan iz vrtića i dvije godine nije išao u vrtić. Nakon što je Udruga osnovana pokrenuli su inicijativu zajedno s liječnicom Gabrijela Krajinović, dr. med., za edukaciju odgojiteljica na Odjelu za pedijatriju slavonskobrodske bolnice i odgojiteljice u četiri vrtića, Seka i braco, Trnoružica, Pčelica i Stribor, su prošle edukaciju.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)