Na akcijama darivanja krvi koje popratimo nerijetko čujemo jednu od ove dvije rečenice: "Nemojte mene fotografirati" ili "Ne bih ja (nešto rekao)". U srijedu smo u dvorani slavonskobrodskog Gradskog društva Crvenog križa u Ulici Eugena Kumičića 3 čuli ovu prvu. No, samozatajnost je odlika darivatelja. Ne vole da ih se ističe jer darivanje krvi ne smatraju nečim toliko važnim. Ipak, važno je zato što jedan darivatelj jednom dozom može pomoći trima osobama. Naša dva sugovornika, a to njima vjerojatno nije važno, zajedno su pomogla tristotinjak osoba.
- Krv sam dao 58 puta. Imao sam volju darivati krv još dok sam išao u školu, a darivao sam tijekom bivše i ove vojske. Ne vidim ništa loše u tome, nemam nikakvih zdravstvenih problema, pa pomažem. Kad god mogu, darujem krv. Prvi put sam na ovoj lokaciji, dosad sam dolazio u Starčevićevu, a darivao sam na raznim lokacijama- kazao je Slaven Vračić. Koronavirus i epidemiološki uvjeti ne sprječavaju ga u darivanju, a na pitanje jesu li bolje organizirane akcije na različitim lokacijama ili darivanje krvi u bolnici s osmijehom je dodao: - Svejedno mi je. Kad ću dat' krv, dat' ću je. I kod kuće, ako treba.
- Samo pozitiva, darujte krv. U zdravom tijelu, zdrav duh - rekao je Sanel Malinović koji je krv dao 45 puta. Dodao je kako treba svaka tri do četiri mjeseca, koliki su i vremenski razmaci za darivanje krvi, kontrolirati krvnu sliku: - Malo vas pregledaju i ako krv može nekome pomoći, super. Otac i brat bili su darivatelji, no brat se odselio u Njemačku i odustao, a otac je prestao, pa trenutačno samo ja nastavljam tradiciju. Više mi je odgovarala lokacija u Ulici Ante Starčevića jer mi je bila usput, ali i ova je dobra. Svejedno je, može biti u Londonu, što se mene tiče. Tko hoće, darovat će krv.
Sanelova poruka neodlučnim sugrađanima je kratka i jasna: - Nemojte se nećkati.