* Danas (petak) će biti obilježena 90. obljetnica Đure Đakovića. Činjenica je da tvrtka posluje u teškim vremenima, možda i najtežima u svojoj povijesti...
- Danas pod imenom Đure Đakovića posluje gotovo dvadesetak tvrtki, a osam od njih su u sastavu Grupe, koju vodi Holding. U posljednje dvije godine, u vrijeme recesije, svim tvrtkama s predznakom Đure Đakovića je prilično teško, pa nema izuzetka ni kad govorimo o društvima unutar Grupe. Mi smo uvijek bili okrenuti prema investicijama, tako smo i rasli te smo u svojoj povijesti radili mnogobrojna trajna dobra. No, u krizi je to prva stavka od koje se odriče, kako u kućanstvu, tako i u državi, pa su prva na redu odricanja od vagona, termoelektrana i sličnih projekata. Kad se to dogodi, tvrtke poput naše osjete snažan pad tržišne potražnje. U branšama u kojima smo prisutni i bili izvozno vezani, a to su područja transporta, industrije i energetike, statistike govore da je u dvije godine došlo do dramatičnih, dvoznamenkastih padova. Pad prodaje kod naših kupaca, a tu mislim na proizvođače energije, prijevoznike roba, na proizvođače cementa, iznosi i po 20 posto, pa je logično da ti kupci priču o investicijama ostavljaju za bolja vremena. Mi to snažno osjetimo. Prvo se pojavljuje pad cijena, pa skoro potpuni prestanak upita i tako je u posljednja tri polugodišta. Zaista je teško.
* Od prošle godine u javnosti se sve češće barata s pojmom Grupe Đuro Đaković, za razliku od Holdinga, koji je društvo namijenjeno upravljanju. Postiže li to svoj cilj?
- Mi neprestano razmišljamo o novom identitetu kojeg ćemo "isturiti" prema van, prema javnosti, kako bismo napravili razliku između onoga što pripada Holdingu i onoga što nije u našem vlasništvu. Jedan od razloga je i taj što se u medijskom prostoru često koristi samo ime Đure Đakovića, bez pojašnjenja o konkretnoj tvrtki, pa se u javnosti pojavljuje "zbrka". Nadam se da će priča o Đuro Đaković Grupi postići cilj koji želimo ostvariti.
* Koliko je trenutačno zaposlenih u Đuri Đakoviću?
- Sama Grupa ima oko 900 zaposlenih, a pod imenom Đure Đakovića, dakle, uključujući i tvrtke koje nisu u vlasništvu Holdinga, sada radi oko 3.000 ljudi.
* Nedavno je Holding prodao preostali paket dionica Montaže ĐĐ većinskom vlasniku Bilfinger Bergeru. Zašto?
- Nijemci su većinski paket dionica kupili prije dvije godine i cijelo su vrijeme bili zainteresirani za otkup preostalog dijela. Važno je reći i to da je novi vlasnik, Bilfinger Berger, ispoštovao sve što je stajalo u ugovoru od prije dvije godine, a to znači da su poštivane obveze prema radnicima i zadržavanje postojeće djelatnosti, te smo nakon stalnih upita odlučili prodati preostali dio dionica iz našeg vlasništva. S obzirom na to da nas je recesija prilično iscrpila, a Nijemci su ponudili ono što smo tražili (cijena dionice veća za 20 posto od početne), mi iz Uprave predložili smo Nadzornom odboru prodaju. NO je to odobrio, raspisan je natječaj i Bilfinger Berger je na tom natječaju ponudio traženo te je sklopljen ugovor po cijeni od 600 kuna za jednu dionicu.
* U kriznim vremenima uvijek se traži izlaz iz poteškoća. Što je s konkretnim poslovima, s novim ugovorom za vagone?
- Neprestano se govori o krizi pa svakako treba znati da se u takvim vremenima većina država ponaša pomalo protekcionistički, tržišta su se zatvorila jer skoro svi, bilo službeno ili neslužbeno, potiču isključivo vlastitu proizvodnju. Na tom tragu smo se i mi obratili Vladi i ministarstvima, kako bismo vidjeli koji programi mogu biti nadomjestak za poslove na inozemnom tržištu, dok se stanje ne poboljša. Naravno, riječ je o poslovima s izvoznom orijentacijom, a tu svakako spada program tračničkih vozila. Zato smo se okrenuli k Hrvatskim željeznicama, ali cijeli proces predugo traje. Javnost sve zna o natječaju, njegovom poništenju, pa novom natječaju... kako sada stvari stoje, ovih dana trebalo bi konačno doći do potpisivanja ugovora o 100 vagona za HŽ. S pokretanjem procesa u gospodarstvu ponovno se otvara priča o vagonima za inozemno tržište pa smo Austrijancima nedavno isporučili 25 vagona, a baš ovih dana pregovaramo za novih 125 vagona, također za austrijskog naručitelja. Imamo i drugih upita i nadamo se povratku na prijašnja tržišta. Naravno, i dalje smo zainteresirani za to da se u planu investicija koje je Vlada najavila i dalje priča o modernizaciji HŽ-a. Našem nacionalnom tračničkom prijevozniku dolazi jaka konkurencija i bez boljeg, novog i obnovljenog voznog parka u teretnom prijevozu, neće moći ravnopravno se nositi na tržištu Europske unije.
* Gdje se Đuro Đaković vidi u izgradnji Plomina 3, projektima naftne industrije i u drugim najavljenim poslovima?
- Ono što možemo nuditi pod vlastitim imenom su poslovi poput izgradnje rezervoara za Janaf, dok za Plomin 3, Omblu i slične investicije Đuro Đaković ne može sam nuditi, pa čak ni u konzorciju s domaćim partnerima. Na takvim poslovima možemo biti podisporučitelji velikim tvrtkama koje imaju potencijal biti stalni kupci, dakle, da ne ostane sve samo na tome poslu. To je ono što nam je primarno, želimo "otvoriti priču" prema liderima u određenim branšama, kako bismo bili prisutni u kontinuitetu i imali osigurano dugoročno poslovanje. Osim toga, ne treba zaboraviti da smo, unatoč krize, uz potporu Vlade Republike Hrvatske, uspjeli doći u poziciju kvalitetne serijske proizvodnje borbenog oklopnog vozila, te svakog mjeseca proizvodimo četiri BOV-a, odnosno, jedno vozilo tjedno. Uz to smo usvojili i neke manje razvojne programe, poput novih tipova teretnih vagona, novog tipa razminirača, a pri kraju smo razvoja termoelektrane-toplane na šumsku biomasu. Dakle, problemi postoje, ali činimo maksimalno kako bismo stvorili pretpostavke za izlazak na tržišta u vremenima koja su pred nama. Zato vjerujem da ćemo u sljedeće 2-3 godine pokriti gubitke nastale u ovim kriznim vremenima i da ćemo biti prepoznatljivi kao dobar proizvođač i dobavljač, ne samo u Hrvatskoj već i cijeloj Europi.
* Ima li trenutačno konkretnih kupaca?
- Razgovori se stalno vode. Upravo zato smo se borili da BOV, osim zbog izvršenja ugovorne obveze prema Ministarstvu obrane, dovedemo do razine uredne proizvodnje. Naime, treba raditi i nakon isporuke posljednjeg vozila naručenog za MORH (što će se dogoditi otprilike za dvije godine), pa brinemo o zajedničkom nastupu s finskom Patrijom na trećim tržištima. To nam omogućava i postojeći ugovor koji dopušta takve aktivnosti i nadam se da će zajednička suradnja s Patrijom dovesti do novih ugovora s inozemnim kupcima.
* Obilježavanje 90. obljetnice počelo je prošloga tjedna sportskim susretima, a bit će još sadržaja i programa...
- Riječ je o zaista vrijednoj obljetnici...
* Teško je u cijelom svijetu naći tvrtke koje postoje 90 godina...
- Da, jer je prosječni životni vijek kompanija, kad se gleda na razini cijelog svijeta, 12 godina. Ona poduzeća koje postoje 50-60 godina su prava rijetkost, a kad imate 90 godina kontinuiteta djelatnosti i tvrtke, to treba respektirati, bez obzira na sve probleme koje imamo. Ta tradicija i kontinuitet nam daje za pravo i da pošaljemo poruku mladima i sredini u kojoj živimo, da se uključe i daju svoj doprinos kako bi ta naša priča trajala i dalje. Obljetnica je prepoznata pa je svoj dolazak za danas (petak, 18. siječnja) najavila i premijerka Jadranka Kosor, što je već treći njen dolazak u godini dana. Predsjednica Vlade će, kako smo joj i obećali, imati prigodu uvjeriti se u sve mogućnosti borbenog oklopnog vozila na poligonu. Zatim ćemo joj predstaviti postrojenje za šumsku biomasu i na kraju ćemo sve završiti prigodnom svečanošću kojom ćemo obilježiti 90 godina rada. No, to nije sve jer će tijekom cijele godine biti raznih događanja kojima ćemo također dati do znanja da smo tu, da se borimo i, unatoč svim krizama i recesijama, vidimo svjetlo na kraju tunela.
* Koliko mi je poznato, pri završetku je i priprema monografije o 90 godina Đure Đakovića?
- Monografija će biti objavljena ove godine, i ona je djelo bivših radnika Đure Đakovića, koji su uglavnoim bili na rukovodećim pozicijama u tvornici. Oni su si dali zadatak da na kraju svoje karijere pripreme osvrt na sve što se ovdje događalo u proteklih devet desetljeća, kao spomen na prošla vremena, ali i dokument koji će izuzetno biti vrijedan budućim generacijama. To je tim mladim ljudima i poruka , da priča koja traje 90 godina ne treba biti zaustavljena, nego da ju oni nastave.