Obrt za brze krojačke popravke i prepravke Božica Valjetić otvorila je 7. kolovoza ove godine u Slavonskom Brodu u Ulici Matije Mesića 50, a raditi je počela 1. rujna. Probleme i neizvjesnost koje je donijela pandemija ona je osjetila i iskusila i prije nego je počela sa samostalnim poslom: - Ostvarila sam poticaje za samozapošljavanje od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali sam ih morala čekati sedam mjeseci, jer kad sam sve pripremila, stigla je korona. Puno toga sam morala mijenjati, sve predračune koje sam napravila morala sam ponovno raditi jer trgovine nisu više to imale i tako sam radila dupli posao. Ne samo što sam osjetila probleme u administrativnom smislu zbog korone, nego i financijski. Naime, odmah nakon završene srednje škole za krojačicu ja sam počela raditi, 20 godina sam radila i sada kad sam odlučila samostalno krenuti u posao, dala sam otkaz, prijavila sam se na Zavod za zapošljavanje i očekivala sam da će sve to trajati mjesec i pol dana do otvaranja obrta jer sam sve pripremila. Nisam imala ni pravo na primanja s "biroa" jer sam se odlučila za poticaje za samozapošljavanje. Sedam mjeseci sam čekala poticaje, bilo nas je 17 u grupi, a ostala sam na kraju samo ja, svi ostali su ili digli kredit ili našli drugi posao.
Božica se odmah nakon završene škole zaposlila u struci: - Moj otac je bio strog, kad sam završila školu rekao je: "Ili se udaj, ili počni raditi!". On me je i usmjerio u krojački zanat. Bila sam odlična učenica i željela sam postati odvjetnica, ali tata je rekao: "Kad imaš znanje u rukama možeš raditi u svako doba, i kad je rat i kad je glad ti ćeš sebi zaraditi", on me i upisao u srednju školu za krojačicu. I imao je pravo, obrtničko znanje u rukama vrijedi.
Božica je dvadeset godina radila u salonima vjenčanica što je zaista bio zahtjevan posao, jer haljinu od toliko metara materijala treba prekrojiti, prilagoditi da savršeno pristaje budućoj mladenki, a tu je onda još i "obveza" da bude zadovoljna i buduća mladenka, ali i njena pratnja, mama, svekrva, djeveruše.
Uvijek spremna učiti
- Išla sam na sajmove vjenčanja i zaista sam puno toga naučila, a u ovom poslu stalno moraš učiti. Jedno vrijeme mi je ruta bila Slavonski Brod, Sarajevo, Mostar, Zadar, Zagreb i kroz posao se stekne vrijedno iskustvo. Prošla sam i dodatne edukacije u inozemstvu za večernje haljine sa Swarovski kristalima jer se s tim haljinama mora oprezno postupati, to su skupocjene stvari kod kojih se ne smije dogoditi greška, a sve se radi ručno. Baš mi je na otvorenju obrta djevojka donijela takvu haljinu na prepravak i rekla da su joj u Zagrebu za to tražili više od tisuću kuna. Nije zahtjevna samo skupocjena odjeća, svakom se odjevnom predmetu treba posvetiti. To vrijedno znanje sam stekla kod naše brodske kitničarke, koja je preminula, a ona me je stvarno naučila trikove ovoga zanata. Evo, jedna banalna stvar i savjet svima kad kod kuće hoće nešto ručno prošiti: kad se uvlači igla u konac, najbolja mjera je kad uvučeš konac da ga izmjeriš da je u dužini do lakta, tada se nikada neće upetljati. Nisam baš vjerovala u to što mi je teta kitničarka, kako sam ju zvala, savjetovala, ali istina je. Probajte! - poručuje Božica.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)