Slavonskobrodska
javnost već je navikla da se kuglači, članovi Udruge slijepih i
slabovidnih, sa svakog velikog natjecanja vrate s uspjesima. No, ono
što su Brođani, kao članovi hrvatske reprezentacije, učinili na
nedavno održanom 13. Europskom prvenstvu u slovenskom Celju, graniči
s nemogućim. Evica Šerfez i Ranko Milutinović, uz
pomoć asistenta i trenera Krešimira Milutinovića, donijeli
su u Slavonski Brod čak pet zlatnih medalja!
Po povratku u Brod
prijatelji iz Udruge upriličili su druženje sa zlatnim kuglačima,
pri čemu im je posebno čestitao Mirko Vrlazić, naglasivši
kako svaki uspjeh puno znači kuglačima osobno, ali i cijeloj
Udruzi. Evica Šerfez, ili, kako je svi u udruzi zovu, "teta"
Evica, osvojila je čak četiri zlatna odličja, a svaki put je na
proglašenju, naravno, svirana hrvatska himna. - Naučili su i
Slovenci, ali i svi ostali, Lijepu našu! - u šali kažu
slavonskobrodski kuglači. Teta Evica je izborila zlato u
pojedinačnom natjecanju (kategorija B2), pa ekipno, u sastavu
hrvatske reprezentacije (uz Petru Dešu i Ružu Markešić),
u mixu (žensko-muški parovi) sa Stankom Jerkovićem, te u
finalnom, završnom natjecanju kad je o medaljama odlučivalo jedno
bacanje. Tako je nastavila izvrstan niz započet još prije desetak
godina. Dosad je Evica Šerfez dva puta bila svjetska prvakinja, u
ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji, te svjetska rekorderka!
Skromna, kao i uvijek, na naše pitanje – otkud tolika volja,
odgovara: - Nije nam lako, borimo se, treniramo, a na prvenstvima ako
i ne krene po planu, svejedno dajem sve od sebe. Ne zanima me nitko
sa strane, ne brinem o protivnicama, želim bacati najbolje što mogu
i onda sve bude u redu.
Uz
bolest do svjetskih uspjeha
Njezin klupski i
reprezentativni kolega Ranko Milutinović, koji je osvojio ekipnu
zlatnu medalju zajedno sa Stjepanom Đunđekom, Stankom
Jerkovićem, Vedranom Dumenčićem, Darkom Sarapom
i
Zlatkom Vučenovićem
,
dodaje da je, ustvari, najteže natjecanje na "domaćem terenu":
- Sve te mnogobrojne medalje pokazuju da je najteži zadatak ući u
hrvatsku reprezentaciju jer su naši kuglači najbolji. Na velikim
europskim i svjetskim natjecanjima znamo da ćemo, ako pružimo
najviše što možemo, postići veliki rezultat. Inače, najveći
konkurenti su Nijemci, Poljaci i Slovenci, a na natjecanjima se
protivnici služe svakakvim sredstvima. Zato su od prošlogodišnjeg
Svjetskog prvenstva uvedeni tuferi na očima, i od tada neki
pojedinci iz drugih zemalja odjednom više ne bacaju dobro. A svi
imaju "uredne" papire o postotku slabovidnosti ili
sljepoće!
Oboje zlatnih
kuglača su dugogodišnji dijabetičari, Ranko Milutinović si pet
puta dnevno daje inzulin, a Evica Šerfez se "bode" triput
na dan. Ali, bolest im daje još više poticaja za treninge.
I Evica i Ranko
ističu veliki doprinos Krešimira Milutinovića te naglašavaju da
su, općenito u valoriziranju uspjeha slijepih kuglača,
zapostavljene zasluge trenera i asistenta. Kao i mnogi drugi
sportaši, i osobe s oštećenim vidom kažu da su razočarani
potporom lokalne zajednice: - Da nema pomoći naše matične Udruge i
Zajednice sportskih udruga osoba s invaliditetom, ne bismo mogli
otići ni na jedno natjecanje.
Zbog toga s dozom
opreza najavljuju sljedeća natjecanja, sudjelovanje u Prvoj A
hrvatskoj ligi, gdje se za naslov državnog prvaka bore s
Karlovčanima, Riječanima, Zagrepčanima i Osječanima, zatim
otvoreni turnir u Slavonskom Brodu (za koji ne znaju hoće li se,
zbog nedostatka novca, uopće održati), a sljedeće godine ponovno
je na redu veliki međunarodni ispit – Europsko prvenstvo u Srbiji.
Poznavajući tetu Evicu, Ranka i Krešimira, već sada možemo biti
sigurni da će i naši istočni susjedi dobro naučiti hrvatsku
himnu!