Mihaela Oroz prije dvadesetak dana položila je završni ispit, obranila diplomski rad i stekla zvanje mag. agronomije na fakultetu u Osijeku i tako ispunila svoj dječji san: - U drugom ili trećem razredu osnovne škole, kada smo prvi put pisali što želimo biti kad odrastemo, već tada sam napisala da želim biti farmer. Moja obitelj u Tomici ima OPG, uzgajamo svinje, imamo kokoši i piliće za vlastite potrebe, a kad sam bila mala, imali smo i ovce i koze. Odrastala sam uz to i ne vidim se da radim bilo šta drugo nego da budem ili farmer i imam nešto kod kuće ili da budem agronom. Nakon završene Srednje škole „Matija Antun Reljković” u Slavonskom Brodu, smjera agroturistički tehničar, upisala sam agronomiju u Osijeku. Na prvoj godini sam htjela odustati od faksa zato što je bila korona i slušala sam kolegije koji me nisu zanimali, ali kad je došao drugi semestar i kolegiji vezani za agronomiju, tako je rasla moja angažiranost, s profesorima sam napisala nekoliko znanstvenih radova koji su objavljeni u našim bazama podataka. Pokušavala sam s tim aktivnostima potaknuti i druge da upišu fakultet jer smatram da je agronomija bitna. Profesori su mi predložili da se prijavim na natječaj za jedan vrlo važan projekt i morala sam odustati od redovnog studiranja kako bih se mogla zaposliti u projektu te sam zadnju godinu upisala izvanredno.
Na europskom projektu koji se bavi animalnom proizvodnjom nove generacije zaposlena je od siječnja 2025. godine, a cilj je spojiti podatke o genetici i okolišnim faktorima s računskih softverima i umjetnom inteligencijom kako bi se pomogli velikim, ali i malim farmerima da brže donose odluke za dobrobit životinja i za dobrobit poslovanja. - Izazov toga posla je bio velik jer smo morali dosta toga sami učiti, onda smo počeli ići na terene, postavili smo opremu na farme, vizualne kamere kojima pratimo krave, gdje se nalaze u određenom trenutku i pomoću tih kamera računalni modem prepozna kad krava leži, kad stoji, a ako predugo leži da on javi: „Ova je krava možda bolesna”. Koristimo i podatke termalnih kamera koje snimaju papke zato što je na modernim farmama velika pojava šepavosti pa ju pokušavamo detektirati u ranijim fazama i integriramo te podatke s vizualnima. Šepavost je prisutna zbog uvjeta uzgoja jer mali proizvođači, kao i naši stari, još uvijek stavljaju stelju i slamu ispod krava, dok veliki to ne rade i krava cijeli dan stoji u svojoj kiselini, izmetu, pa patogeni ulaze u papak i nagrizaju tkivo – pojašnjava nam Mihaela.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)