Koronakriza utjecala je i na osobe narušenog mentalnog zdravlja ali i na rad Odjela psihijatrije koji se zbog otvaranja kovid odjela morao seliti. Ipak, posao su radili profesionalno i predano
"Strah, briga i stres normalni su odgovori na opažene ili stvarne prijetnje, a ponekad i kad smo suočeni s neizvjesnošću ili nepoznatim. Stoga je normalno i razumljivo da ljudi proživljavaju strah u kontekstu pandemije COVID-19. Strahu od zaraze virusom u pandemiji kao što je COVID-19 dodane su značajne promjene u našem svakodnevnom životu jer su naša kretanja ograničena kao podrška naporima da se zaustavi i uspori širenje virusa. Suočeni s novim stvarnostima rada od kuće, privremene nezaposlenosti, školovanja djece u kući i nedostatka fizičkog kontakta s drugim članovima obitelji, prijateljima i kolegama, važno je da pazimo na svoje mentalno, kao i na tjelesno zdravlje" poručuje Svjetska zdravstvena organizacija. O mentalnom zdravlju u vijeme pandemije koronavirusa govorilo se puno i na različite načine, no kakav je utjecaj korona imala na naše mentalno zdravlje doznajemo na Odjelu psihijatrije Opće bolnice dr. Josipa Benčevića od voditeljice odjela Tatjane Bakula-Vlaisavljević, dr. med., specijalistice neuropsihijatrije, subspec. alkoholizma i drugih ovisnosti i njene zamjenice, Dubravke Ergović Novotny, dr. med., specijalistice psihijatrije, subespec. socijalne psihijatrije.
- Krizne situacije praćene su nizom reakcija na emocionalnoj, tjelesnoj, ponašajnoj i misaonoj razini. Česti su osjećaji zabrinutosti, straha do razine panike, bespomoćnosti, ljutnje, tuge, praznine, zaleđenosti, srama, tjelesnog umora, napetosti, glavobolje, promjena teka, teškoće sa spavanjem, razdražljivost, pojačana potreba za konzumacijom kave, cigareta, alkohola lijekova, osamljivanje ili potreba za kontaktima... Neće se svi s tim moći psihički nositi. Sve to ostavlja posljedice s kojima ćemo se tek susresti. Ove reakcija normalan su odgovor na nenormalnu situaciju i javljaju se kod većine ljudi. Mogu se javiti odmah ili kasnije te trajati određeno vrijeme, a variraju i intenzitetu. Ako su dugotrajne ili ako su intenzivne, potrebno je potražiti stručnu psihološku ili psihijatrijsku pomoć - poručuje voditeljica Odjela psihijatrije Tatjana Bakula Vlaisavljević, dr. med.
- Najvećim dijelom poremećaji psihičkog zdravlja bili su generirani strepnjom u općoj populaciji. Stvarno, kad su počeli rasti brojevi, tu se slio taj sav strah. Ne znam hoćemo li to moći statistički pokazati, ali vidjeli smo da je bilo više pokušaja suicida. Ljudi su imali više osjećaj beznadežnosti, da nema pomoći... tad je baš bila nekakva atmosfera da se nije vidjelo kraja, svaki dan su bile nove brojke koje su bile sve gore i imalo se osjećaj kao da nema izlaza. Tako smo i mi na odjelu imali daleko više ozbiljnih pokušaja suicida i teških kliničkih slika. Ne mogu reći da je bilo više pacijenata, nego su nekako bili bolesniji nego što bismo očekivali, kliničke slike bila su puno teže i bila je neka opća atmosfera strepnje, straha i to se prelijevalo na naše pacijente - objašnjava Dubravka Ergović Novtny, dr. med.
(više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske")