Prošle godine je 5. ožujka Anna Ogulkova iz Kijeva automobilom u Slavonski Brod dovezla svoju majku Tetianu, petogodišnjeg sina Kolju i još tri rođakinje.
- Kad je počelo bombardiranje, otišli smo u susjednu oblast u jedno selo i tamo smo bili tri dana, a onda su počeli preleti aviona i raketiranja, pa smo odlučili ići dalje kod prijatelja. Ujutro kad smo krenuli nismo znali gdje ćemo navečer biti. Eva, koja je bila s nama, ima brata u Kanadi čiji nam je kolega ponudio smještaj u svojoj praznoj kući u Slavonskom Brodu – prisjetila se Anna kada smo ih posjetili prošle godine u svibnju. Na putu do Hrvatske njenim automobilom prošli su Moldaviju, Rumunjsku, Mađarsku, prešli su 1.700 kilometara, a putovanje je trajalo tri dana. Tri rođakinje vrlo brzo su otišle u Kanadu svojima, a Anna je s majkom i sinom najprije stanovala na Livadi, a sada su u kući obitelji Farena u Malom Parizu.
- I tamo i ovdje su nam susjedi dobri. Kolja je više kod susjeda nego s nama kod kuće, igra se u dvorištu s njihovom unučadi – priča sa smiješkom Anna.
Njena majka kaže kako je nedavno susjed krečio voćke, pa kad je to vidjela i ona je okrečila one u njihovom dvorištu gdje sada borave. - Sadit će baka uskoro tu i bašču – dodaje sa smiješkom Vlado Karešin, predsjednik Ukrajinske zajednice u Republici Hrvatskoj, koji im otpočetka pomaže u smještaju i svemu potrebnome, pa su postali i prijatelji. No, gospođa Tetiana odgovara kako će bašču saditi u Ukrajini.
Svjesne su obje da povratak neće biti skoro: - Kad smo dolazile, mislile smo kako ćemo ostati mjesec dana možda malo duže, a sad smo tu već godinu dana.
Autobusom su iz Ukrajine, bježeći od rata, doputovale majke s djecom i bake i od tada su smješteni u Pansionu Antonio. Tijekom putovanja zarazili su se i koronom, pa su bili u izolaciji. Sa svojim muškim članovima obitelji, prijateljima, rođacima koji su ostali u Ukrajini čuju se svakodnevno, ali nitko od njih od dolaska u Hrvatsku nije odlazio u Ukrajinu. Međusobno se nisu poznavali, ni znali, a sada već godinu dana dijele zajednički smještaj i zajedno provode dane.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)