Brigadni general HV (Slavonski Brod, 9. ožujka 1959. - Slavonski Brod, 21. prosinca 2020.)
U ponedjeljak je, zbog komplikacija nakon teške operacije nenadano preminuo brigadni general u mirovini Josip Zvirotić. Obitelj, prijatelji i suborci na vječni su ga počinak ispratili na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu u srijedu, 23. prosinca 2020.
Josip Zvirotić je rođen je 1959. u Slavonskom Brodu, u Bosanskom Brodu je završio srednju strukovnu školu, smjer hotelijerstvo, te odlazi u Opatiju na studij turizma i hotelijerstva. tijekom odsluženja vojnog roka u JNA završava Vojnu akademiju KOV-a u Beogradu, a zatim 1985. završava u Banjoj Luci specijalizaciju za tenkista. Službovao je u tenkovskim jedinicama JNA u Sloveniji, Postojni i Pivki, a na osobni zahtjev napušta JNA u lipnju 1991., te se s obitelji vraća u rodni Slavonski Brod. Potkraj srpnja 1991. godine kao dragovoljac pristupa Zboru narodne garde, te je 1. kolovoza 1991. postao zapovjednik 108. brigade ZNG. Iz Slavonskog Broda početkom studenoga 1991. odlazi u Vinkovce gdje preuzima 109. brigadu HV. Za zapovjednika 3. gardijske brigade - Kune u Osijeku postavljen je 2. prosinca 1992. sa zadaćom priprema za ustrojavanje oklopne brigade Hrvatske vojske. Na toj dužnosti ostaje do 12. srpnja 1994., kada dolazi u Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, u Ured pomoćnika načelnika GS OS RH za načelnika Odjela oklopništva, a poslije i Odjela za doktrinu KOV-a. Nastavlja se usto i obrazovati, te je nakon završene Ratne škole “Ban Josip Jelačić” 2000. godine imenovan zapovjednikom V. zbornog područja, a nakon ukidanja zbornih područja postavljen je za zapovjednika 5. korpusa HKOV-a (Pazin). Nakon preustroja HV-a tijekom 2005. godine te ukidanja 3. korpusa (Knin) i 5. korpusa (Rijeka), 2006. godine postavljen je za zapovjednika 4. korpusa HKOV-a Split s odgovornošću za cijelo područje kopnenog djela Istre i Dalmacije. U čin brigadnog generala promaknut je 1. kolovoza 2003. i u tom je činu i umirovljen 2007. godine.
Odlaskom u mirovinu okrenuo se obitelji i korijenima te se na obiteljskim temeljima u Donjoj Bebrini počeo baviti uzgojem krušaka. Uspostavio je voćnjak koji je brižno njegovao uz pomoć supruge Željke te sinova Vlade i Dražena. Uvijek vedar, raspoložen, nasmijan, bio je rado viđen gdje god se pojavio, jer širio je svoj optimizam među drugima. Bio je jednostavan čovjek, koji je otvoreno i srdačno prihvaćao i druge ljude, lako uspostavljao komunikaciju i nikada se nije izdizao. Zato je ovaj njegov iznenadni i svakako prerani odlazak, bez pripreme i oproštaja, pogodio i iskreno rastužio mnoge.