- Ručni rad sam naučila kao djevojčica uz mamu, sve od heklanja, šlinganja, vezenja, šivanja do štikanja i zlatoveza i sve to radim i sada u mirovini - priča nam Anica Dabčević čiji smo štand sa šliganim haljinama, bluzama, vezenkama, muškim narodnim košuljama odmah zamijetili na slavonskobrodskoj tržnici, dok je još bila otvorena, prošlog tjedna.
Anica je rodom iz Trnjanskih Kuta, živi u Slavonskom Brodu, a kao većina radnica u tekstilnim tvrtkama početkom 90-ih godina prošlog stoljeća ostala je bez posla.
- Radila sam u Odjeći i, kao i svi, ostala sam bez posla. Da sam imala 30 godina staža i 55 godina života, išla bih tada u mirovinu, ali ja sam imala 28,5 godina staža tako da sam završila na "birou" gdje sam bila 5-6 godina i morala sam čekati da navršim 65 godina. Kolegica mi je otišla u Njemačku pa je i mene pozvala i radila sam tamo kao spremačica, s papirima. Imala sam vizu na tri mjeseca, a za to sam dobila 50 eura godišnje mirovine. Poslije sam čuvala djecu, snalazila se i onda su mi se još papiri izgubili kad sam trebala ostvariti mirovinu. Sada preživljavam od mirovine, a naši sindikalisti su nas uvjeravali kako nitko neće ostati bez posla, a nismo ni otpremnine dobili - priča pomalo ogorčeno Anica.
Budući da voli ručni rad i stalno ga radi, on joj je bio i odmak od negativnih misli, a osnovala je i Udrugu "Šokica" u kojoj su i njene nećakinje, ali kako imaju malu djecu one sada slabije rade. Na tržnicu je dolazila srijedom i subotom, a redovno odlazi i na razne sajmove.
Od stolnjaka, narodnih nošnji do suvremene odjeće
Anica šlinga i hekla stolnjake, šiva mušku narodnu nošnju, gaće, košulje, koje ukrašava šlingom i heklanjem, a prsluke zlatovezom. Izrađuje i žensku narodnu nošnju, štika vezenke, a kako se posljednjih godina etno motivi rado nose i na svečanoj dnevnoj odjeći, počela je šlingati ženske haljine, bluze, tunike, pojaseve ukrašene zlatovezom... Sve je to bilo izloženo i na štandu na tržnici.
- Ručni rad se cijeni, ali se ne kupuje previše, mladi gotovo uopće, stariji još i kupe, posebno oni porijeklom Slavonci, Šokci. No, primjećujem da kad su neke obiteljske proslave, svečani ručkovi, večere, svi vole staviti domaći bijeli stolnjak. Stolnjake i ostali ručni rad još najviše kupuju naši ljudi koji su vani, pa kad dođu u Hrvatsku na godišnji odmor kupe nešto od toga. Zbog toga sam očekivala kako ću prodati nešto za Uskrs, ali s obzirom na situaciju s koronavirusom, sumnjam u to - kaže Anica.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske!)