Deset godina, deset tužnih godina punih tuge, boli, žalosti... Odnijeli te anđeli visoko, al' ostat ćeš u našim srcima duboko. Zauvijek ćeš ostati radosni dio našeg života, a onaj tužni dio nosimo svaki dan iznova. O BOŽE KAKO BOLI, KOLIKO NAM FALIŠ... A naše rane nikad zarasti neće, srca naša za tobom plaču. Ti si trag koji se ne može izbrisati, ti si bol koja se ne može preboljeti... U svakom dijelu našeg doma, tvoja je sjena, ostat ćeš s nama za sva vremena... FALIŠ PUNO, FALIŠ NEOPISIVO, LJUBAVI. VOLIMO TE ANĐELE, LJUBAVI NAŠA.
Tata Klaudio, baka Mara i dida Ivica