11 godina, 11 tužnih godina, punih tuge, boli, žalosti... Odnijeli te anđeli visoko, al' ostat ćeš u našim srcima duboko. Zauvijek ćeš ostati radosni dio našeg života, a onaj tužni dio nosimo svaki dan iznova... O BOŽE, KAKO BOLI, KOLIKO NAM FALIŠ...
A naše rane nikad zarasti neće, srca naša za tobom plaču. Ti si trag koji se ne može izbrisati, ti si bol koja se ne može preboljeti...
U svakom dijelu našeg doma tvoja je sjena, ostat ćeš s nama za sva vremena...
FALIŠ PUNO, FALIŠ NEOPISIVO, LJUBAVI.
VOLIMO TE ANĐELE, LJUBAVI NAŠA.
Tata Klaudio, baka Mara i dida Ivica