Poskupljenje energenata i sirovina dovelo je do poskupljenja materijala na koji se nije računalo kad su poslovi lani ugovarani. Može li i kako građevinski sektor podnijeti ovaj teret
Prema pisanju časopisa "Lider" u prvom tromjesečju ove godine željezo, čelik i armature poskupjeli su 50 posto, stiropor, kamena vuna, stiroduri 25 posto, a bitumen 20 posto. Usto su kroz prvih godinu dana pandemije poskupjeli i električni vodiči (oni od bakra 65, a od aluminija 35 posto), dok su cement, beton, kameni agregat, cigla, crijep, profili za gips kartonske radove poskupjeli pet posto. U međuvremenu cijene su i dalje rasle, pa su se na muci našli proizvođači koji poskupljenje sirovina saniraju povećanjem cijena svojih proizvoda, kao i izvođači koji sada za ranije ugovorene poslove materijale nabavljaju po višestruko većoj cijeni, a potpisani im ugovori ne ostavljaju mogućnost da tu razliku naplate od investitora. Ni investitori nisu u boljem položaju, jer im nestabilno tržište ne jamči da će investicija biti obavljena u planiranom roku, po ugovorenom cijenama, niti da će im se investicija na kraju isplatiti. Još im je manje isplativo raskidati ugovore, jer na tržištu neće naći jeftinije izvođače niti niže cijene materijala.
Poskupljenje građevinskih materijala je globalno, izazvano smanjenjem proizvodnje samih materijala radi pandemije te poremećajem u lancima opskrbe, dakle otežanom dostavom do kupca, ponovno uzrokovanom pandemijom.
S pandemijom se teško nosi i naftna industrija, čija se proizvodnja još nije vratila na razinu 2019., no mnogi su sretni što ipak nema zastoja u opskrbi kakve ovih dana osjećaju građani Velike Britanije. Međutim, dobro znamo da se cijena nafte i te kako odražava na cijenu brojnih proizvoda, kako onih u kojima je nafta sirovina (plastika, primjerice), tako i onih koji naftu (ili električnu energiju proizvedenu iz nafte) koriste kao energent.
Nedostaje i otpadnoga željeza pa raste cijena i te kategorije proizvoda, primjerice armatura, u kojima se ono koristi. Cijena inoxa je skočila i preko sto posto. U nebo su skočile i cijene drveta. Kažu, "kubik" daske sada stoji 3500 kuna, a bio je 1250! Naravno, mi u Hrvatskoj uvozimo sve, pa i drvo, a na europskom ga tržištu nedostaje, navodno, zato što su drvnu građu pokupovali Amerikanci.
Tako je u pitanje dovedena realizacija projekata koji su lani prijavljivani za europske fondove, gdje su i predračuni rađeni na temelju cijena u prvoj polovici 2020., a budući da je materijal u međuvremenu poskupio (u nekim kategorijama, izračunato je koncem kolovoza, i dvjesto posto) očito je da će se od nekih projekata odustajati. Kod investicija koje nisu financirane iz fondova i koje se rade za tržište, poput stanogradnje, također se očekuje lančana reakcija, a to znači da će se za istu cijenu raditi manje, što znači manje novih stanova na tržištu i njihovo poskupljenje koje pak vodi i do novog pada potražnje stambenog prostora u novogradnji. U uvjetima kada Hrvatskoj trebaju ogromne količine materijala i za obnovu kuća, stanova ali i drugih objekata (škola, bolnica, tvornica, obrtničkih radionica...) koji su stradali u potresu, ovo su alarmantne vijesti.
Što o tome kažu Drago Čugura iz ĐĐ Montaže, Robert Kožul iz Cromaxa i Mirko Vukojević iz Vukojević gradnje više u tiskanom izdanju "Posavske Hrvatske"