Kompletna ekipa Satiričkog kazališta mladih uspješno je odgovorila izazovu ove suvremene psihološke drame, a mladi su glumci vjerno tumačili iskustva koja (nasreću) ne mogu imati i postigli ono što je još Aristotel isticao kao najveću vrijednost – da iz kazališta izađemo bolji nego što smo bili prije predstave. Stoga, nije pretjerano reći, bit će to još jedna uspješnica Satiričkog kazališta mladih
Zbog nove premijere Satiričkog kazališta mladih slavonskobrodski Centar mladih ponovno je u utorak bio tijesan. Iskusni glumac i redatelj Silvio Stilinović ovom je prilikom za uprizorenje odabrao intrigantni (opravdano i nagrađivani) tekst suvremenog hrvatskog dramaturga Dubravka Mihanovića koji secira hrvatsko društvo današnjice puno životom slomljenih likova. Radnja se događa u našem vremenu, na Badnjak, dakle na dan kada težimo biti s obitelji, kada smo posebno osjetljivi i ranjivi. Zato otvorena brijačnica na badnji dan ne privlači, vesele nego ljude pune nutarnjih ožiljaka. Mnogo je takvih među nama koji više-manje funkcioniraju, vole svoju obitelj ali ju pritisnuti traumama izdaju odajući se alkoholu, kockaju, preljubu ili obiteljskom nasilju. Nikoga nema da te duboke ožiljke zaliječi. A dovoljna je tek koja riječ. Jedna žaba. Ili britva pod grlom.
Zeko (Silvio Stilinović), vlasnik je brijačnice, izmučen ratnim traumama radi kojih je počeo maltretirati i izgubio obitelj. Njegov mlađi brat Toni (Moreno Mijatović) izgubio je posao i odao se piću i kocki, zanemario obitelj. Naizgled je najfunkcionalniji taksist Grga (Slavko Radovanović) koji radi, ima suprugu i dvije prekrasne kćeri, ali i mladu ljubavnicu i ne zna kako razmrsiti te odnose. Filip (Ivan Knežević) mladić je koji nakon završenog studija ne nalazi posla u struci pa sada kao trgovački putnik prodaje knjige i raduje se odlasku na večeru djevojčinim roditeljima. Svi su se oni u jednom trenutku našli u brijačnici na Badnjak i počeli utjecati jedan na drugoga u očajničkom pokušaju da jedan drugome pomogne da se iskobeljaju iz gliba u koji su upali, ne baš svojom krivicom. Drama je to kakva bi se mogla dogoditi u bilo kojem hrvatskom mjestu, u bilo kojoj brijačnici, kafiću ili trgovinici. Publika to prepoznaje i razumije, osjeća. Tim više što se radnja ne odvija na pozornici nego među publikom koja osjeća dah glumca, premda ih nerijetko doživljava pogledom s druge strane ogledala. Ipak, kao svaka prava životna priča, tako i „Žaba” otvara put prema sretnome svršetku. Okidač je ulomak iz kratke priče Hakurija Murakamija „Super-žaba spašava Tokijo” u kojem super-žaba u gospodinu Katargiju nalazi junaka koji će spasiti grad. Odjednom, junaci naše priče jedni drugima postaju i žaba i Katarigi, poticaj da u sebi nađu snagu i izbore se za sebe i svoj život.