U poplavi odlikaša, neki ipak čuvaju standard ocjenjivanja. To su škole koje realno ocjenjuju svoje učenike i daju i djeci i roditeljima realan uvid u znanje i sposobnosti, što ih kasnije može sačuvati od razočaranja i trauma
Koristeći podatke objavljene na Školskom e-rudniku, mr. sc. Smiljan Pilipović, dipl. ing. najprije je analizirao i objavio podatke za učenike koji su se nakon osnovne škole upisali u gimnazije, uspoređujući njihov uspjeh (ocjene) na kraju osmogodišnjeg i gimnazijskog školovanja iz matematike, hrvatskog i engleskog jezika, a onda je istu metodologiju primijenio i na učenike drugih srednjih škola koji su pristupili maturi. Tako su se na vrhu liste našle škole koje ocjene poklanjaju šakom i kapom, kod kojih su svi odlikaši, a na dnu su škole u kojima je kriterij ocjenjivanja stroži. Prava se slika našeg školstva dobije usporedbom podataka iz osnovne i srednje škole, kada se vidi razlika u postignutim ocjenama između osmog i četvrtog razreda srednje.
No, mi škole kod kojih je kriterij ocjenjivanja stroži (realniji) ne bismo nazvali najstrožima već najboljima, jer one djecu obrazuju i ocjenjuju kako treba, ne daju im lažnu nadu, nego pravu sliku njihovih postignuća.
Pet škola kod čijih je učenika razlika između ocjene na završetku osnovne i srednje škole najmanja, su: 1.) OŠ Josipa Kozarca, Slavonski Šamac; 2.) OŠ Ivana Meštrovića, Vrpolje; 3.) OŠ Mate Lovraka, Nova Gradiška; 4.) OŠ Antuna Mihanovića, Slavonski Brod te 5.) OŠ Stjepana Radića, Oprisavci.
(više u tiskanom izdanju „Posavske Hrvatske”)