Uz brojna priznanja za humanost, predanu i dosljednu brigu o čovjeku, spašavanja ljudi prim. Josip Jelić, dr. med. sredinom prosinca dobio je prestižnu nagradu Medicina koju Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dodjeljuje za humanost i etičnost u čast i slavu Medicine, Domovine i Čovjeka.
- Jako emotivno sam primio to zadnje odličje jer me podsjeća na moje prvo opredjeljenje k čovječnosti, čovjekoljublju - kaže prim. Jelić zbog čega je i izabrao studirati medicinu, te se nakon završenog Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1967. godine zaposlio u slavonskobrodskoj bolnici.
- Čim sam počeo raditi, odmah sam se uključio u Crveni križ 1968. godine, jer ono što promiče i radi Crveni križ stvar je mog osobnog opredjeljenja. Meni je smisao života ljubav prema obitelji, čovjekoljublje i domoljublje i to su tri stupa koja su me cijelo vrijeme nosila, poticala na aktivnosti - ističe.
Osnovao odjel za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje
Kad je krajem 1971. godine završio specijalizaciju iz anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja u brodskoj bolnici nije bio ni jedan anesteziolog, te je kao pionir za tu specijalizaciju inicirao osnivanje samostalnog odjela i tada su uz njega bile još liječnice anesteziologinje, dr. Mitar i dr. Buljan, te tri medicinske sestre. - Tadašnji izvanredni ravnatelj bolnice mr. Grgić, odmah je prihvatio ideju i rekao da napišem sve aparate i svu opremu koja je potrebna, a novaca je tada iz samodoprinosa bilo koliko ste htjeli i sve što sam napisao je i kupljeno, tako da je u to vrijeme samo klinika u Ljubljani bila slično opremljena, pa su dolazili iz klinika iz cijele bivše Jugoslavije gledati opremu u Slavonski Brod. Izabran sam za šefa odjela, a kad sam otišao u mirovinu iza sebe sam ostavio 24 anesteziologa, 56 sestara i tehničara - sjeća se.
Posebno izazovno, a prim. Jelić dodaje i neviđeno naporno, bilo je raditi u bolnici u Domovinskom ratu: - Kad odvrtim film, na mogu vjerovati da smo mi to mogli izdržati, pogotovo kad je počeo rat u Bosanskoj Posavini i granatiranje Slavonskog Broda. U 7 mjeseci 17.700 ranjenika smo operirali, to je značilo 50 do 60 operacija dnevno, dole u podrumu na 9 stolova i jedan stol je bio u prizemlju u ortopedskoj ambulanti. I za njih je trebalo skupljati krv, a ja sam 1991. godine postao predsjednik gradskog Crvenog križa i mi smo u to ratno vrijeme u Slavonskom Brodu i okolici skupili 6 tona krvi. Kad to iznosim međunarodnim tijelima, uvijek traže da ponovim te podatke.
Brođanin Jelić bio je član ratnog stožera Ministarstva zdravstva, član stožera brodske bolnice, član stožera civilne zaštite, predsjednik Crvenog križa i član ekipe za suzbijanje terorizma, a 1991. godine se dragovoljno javio, prisjeća se, zajedno s pokojnim dr. Piltovićem i stomatologom dr. Kneževićem u postrojbu specijalne policije, te su dobili zaduženje da sa specijalcima idu na teren, kasnije su se formirale kirurško-anesteziološke ekipe u kojima su bili i drugi brodski liječnici, a imali su "šihte" od po tri tjedna na, kako kaže prim. Jelić, bespućima vrhova Velebita. U postrojbi specijalne policije bio je od 1991. do 1996. godine.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)