Jedan
od najvećih okolišnih problema današnjice uz klimatske promjene je
svakako upravljanje komunalnim otpadom. Ovaj problem prisutan je u
svakoj društvenoj zajednici, dok sama produkcija otpada po glavi
stanovnika izravno ovisi o standardu u društvu. Razvijene zajednice
proizvode više otpada nego nerazvijene, urbane više nego ruralne,
bogatije više nego siromašnije. Količina produciranoga otpada
kreće su u prosjeku oko 1-1,5 kilograma po glavi stanovnika. Problem
konačnoga zbrinjavanja otpada svugdje je jednak i nemojte niti
pomisliti kako ih razvijeni i bogati nemaju. U konačnici više
nikakav problem nije skupiti otpad, samo je pitanje na koji način i
koliko to košta. Prikupljanje i zbrinjavanje u svim zemljama svijeta
na različite načine financira isključivo stanovništvo, odnosno mi
građani.
Imao
sam prigodu sudjelovati u izradi nekoliko zakonskih i podzakonskih
akata, izradi strategija i planova upravljanja otpadom te provođenju
projekta Svjetske banke „Upravljanje komunalnim otpadom u BiH“ za
što je naš tim proglašena trećim po uspješnosti u svijetu.
Tijekom obavljanja ovih poslova obišao sam cijeli niz zemalja te
proučio sustave upravljanja komunalnim otpadom i njegovo
zbrinjavanje.
Konačno
zbrinjavanje komunalnoga otpada uvelike ovisi o kvaliteti
prikupljanja. Što je odvajanje otpada na mjestu stvaranja bolje
(razdvojeno po fizičko-kemijskim osobinama i korisnim svojstvima) to
je njegovo konačno zbrinjavanje olakšano. U principu, u razvijenom
zemljama otpad se razdvaja na organski komunalni (obrada biološkom
degradacijom), razvrstan korisni otpad (obrada recikliranjem), te
inertni otpad. Ako se ovako odvoji otpad onda je količina koja
ostane za njegovo konačno odlaganje svedena na minimum. Međutim, za
ovakvu obradu potrebna je vrlo visoka suradnja sa stanovništvom,
izuzetno razvijena svijest o razdvajanju otpada, te ne baš jeftina
infrastruktura. Obrada otpada na ovakav način izuzetno je skupa u
stvaranju sustava i malo se zemalja odlučuje za brzu uspostavu
upravo zbog cijene koštanja prikupljanja i inkomodiranja
stanovništva. Drugi oblik zbrinjavanja otpada je sustav odvajanja
organskoga dijela otpada od ostalih komponenti. Organski otpad ide na
obradu biološki dok sav neselektirani otpad ide na spaljivanje. Ova
dva sistema su uz različita poboljšanja u koracima u kombinaciji s
posebnim sustavom upravljanja ambalažnim otpadom te dobrovoljnim
reciklažnim dvorištima prisutna u razvijenom europskim zemljama.
Što se ponudi više načina smanjenja cijene prikupljanja i obrade
stanovništvo je u svim radnjama discipliniranije. Najvišu razinu
ovoga sustava sam vidio u Švedskoj, a u diskusiji s guvernerom
oblasti Linkoping i njegovim timom osobno sam nazvao ovakav sustav
„moderni komunizam“. Država je donijela set zakonskih rješenja
koja su omogućila lokalnoj i regionalnoj zajednici donošenje
podzakonskih rješenja i veliko investiranje u sustav upravljanja
otpadom. Uopće nisu mogli odgovoriti kolika je bila cijena uspostave
ovakvoga cjelovitoga sustava, a kada sam počeo postavljati pitanja
koliko košta stanovnika po toni zbrinjavanje otpada uz produkciji
toliko korisnih medija, također nisu imali odgovor. Tada smo zajedno
pokušali doći do brojke koja sigurno najviše zanima naše
čitatelje, a ona je približno 200 eura u vidljivim plaćanjima, dok
je kroz različite takse koji stanovnik godišnje plaća gradu i
njihovoj županiji za očuvanje okoliša to još oko 50 eura. Dakle,
250 eura po toni cijena je zbrinjavanja otpada u jednoj testiranoj
regije Švedske. Slične cijene zbrinjavanja otpada su u gotovo svim
razvijenim zemljama.
U
posljednje vrijeme sve se češće govori o termičkoj obradi otpada,
pa je čak i jedan brodski političar izrekao ideju o dopremi
komunalnoga otpada Savom te izgradnji o spalionici otpada u
Slavonskome Brodu. Spalionice funkcioniraju diljem Europe u velikim
gradovima. Najbliže nama su u Beču i Budimpešti gdje otprilike
spaljuju svako oko 500.000 tona godišnje. Obje ove spalionice imaju
visoki stupanj zaštite zraka što je naravno vrlo skupo. Najveći
problem spaljivanja otpada je stvaranje vrlo otrovnih kancerogenih
spojeva furana i dioksina na temperaturama izgaranja do 900 stupnjeva
Celzijusa. Trenutno većina europskih spalionica ima sustave skrubera
u kojima se svi plinovi čiste tako da je emisija furana i dioksina u
granicama dozvoljenih emisija. Međutim, tu ne završava problem
spalionica. U skruberima se pojavljuje ostatak koji je visoko zagađen
i to na količini od 500.000 tona spaljenoga komunalnoga otpada
nastaje oko 20.000 tona uz produkciju oko 80.000 tona šljake. U
stvari, spalionicom se ne riješava problem u potpunosti nego
djelomično. Razvijene zemlje su problem riješile tako da su zakonom
dozvolile ugradnju šljake u tijela cesta dok ostatak iz skrubera
deponiraju u napuštenim rudnicima. Spalionice su uglavnom
kogeneracijskoga tipa tako da sve u pravilu produciraju električnu
energiju i toplotu. Cijena za spalionicu kapaciteta od oko 500.000
tona/godina je oko 70.000.000 eura. Ovo nije konačna cijena jer se
podrazumijeva da imate razvijenu infrastrukturu energetskih
konzumenata. Takav način obrade komunalnoga otpada godišnje košta
stanovnika bez obzira na energetsku produkciji između 150 i 250
eura/tona.
Mi
u Slavonskom Brodu otprilike plaćamo prikupljanje i zbrinjavanje
otpada oko 50 eura/tona. Uz silan trud koji radi Komunalac u
različiti akcijama pokušava se skupiti što više razdvojenoga
otpada kako bi se količine onoga što moramo odložiti smanjile.
Sustav upravljanja odlagalištem i način na koji se odlaže otpad je
u najmanju ruku katastrofalan. Odlagalište se nalazi u neposrednoj
blizini stambenih objekata i izletišta Poloj. Odlagalište nema
nikakvu zaštitu i odavno je trebalo biti izmješteno. Prije 5 godina
Fond za zaštitu okoliša odobrio je 25.000.000 kuna za njegovu
sanaciju, ali i Grad Slavonski Brod je trebao izdvojiti isto toliko
novaca što nikada nije učinjeno. Problem se jednostavno gura pod
tepih, sustavno zanemaruje i nikako ne rješava.
Kada
nam za dvije godine u neposrednoj blizini odlagališta izgrade nove
bazene kojima se gradonačelnik jumbo plakatima reklamira, problem
upravljanja komunalnim otpadom sigurno neće nestati.