Prošloga
tjedna svjedočili smo potpisu koalicijskoga ugovora tzv. kukuriku
koalicije koji su potpisali IDS, SDP, HSU i HNS. Vrlo inteligentno i
politički utemeljeno, rekao bi slučajni politički analitičar. U
kojoj mjeri ova koalicija može imati značajni utjecaj na političku
scenu i izbor zastupnika u našoj izbornoj jedinici? Odabir naziva
koalicije duboko je povezan sa Slavonijom. Tradicija uzgoja peradi u
našim krajevima je vrlo duga, a povjesničari smatraju da je kokoš
došla u naše krajeve sa starim Rimljanima. Dakle, s ovom vrlo
korisnom životinjom smo u kontaktu gotovo 2000 godina. U zadnjih
nekoliko godina jedan radijski spot koji počinje s „kokoši
jedna….“ bio je iznimno popularan, a reklamirao je tvrtku
poznatoga brodskoga političara sklonog promjenama političkoga
raspoloženja. Međutim, cijeli koncept „kokoši jedna…“ ne
počiva na pijetlu jer pijetla nema niti u proizvodnom procesu, dok
je utemeljenje „kukuriku koalicije“ isključivo antifeministički
orjentirano. U našoj izbornoj jedinici bila bi izuzetno dobra
koalicija ovih politički neistomišljenika. Možete li zamisliti
izborni slogan: Kukuriku kokoši jedna. U ovom bi se našli svi. Ne
bi bilo seksističke diskriminacije, a i politički stavovi i naša
budućnost bili bi definirani.
Šalu
na stranu... Osobno mislim kako potpis „kukuriku koalicije“ nema
baš nekakav značajniji utjecaj na političku scenu regije, ali na
još rekao bih, barem šest izbornih jedinica. Njihov uspjeh je
zajamčen i bez potpisivanja ovoga ugovora zbog potrošenosti desno
orijenirane političke scene, te teških afera koje se iz dana u dan
otvaraju. Do dana današnjega nisu uopće iznijeli politički plan,
jasnu viziju i strategiju, dok im svađe i mnoštvo potpuno
nepotrebnih izjava uopće nije nedostajalo. Najviše se svađaju s
vladajućima, pa onda i sa samim sobom. Sam način ustrojstva
koalicije je vrlo neprincipijelan. Na pressici kojom su objavili
koaliciju bez koalicijskoga ugovora već su pokazali koliko se
političke mudrosti krije kod ovih političara. Razumljivo mi je da
SDP ide u koaliciju s IDS-om jer je IDS snažna regionalna stranka
iza koje stoje rezultati gospodarskoga i ekonomskoga rasta, a sama
Istra bilježi 50 posto ukupnih turističkih noćenja Republike
Hrvatske. Kao takva, ova regija je vrlo značajna svakome imalo
razumnom političaru. HDZ nikada nije mogao značajnije utjecati na
izbore u Istri, a najveća prepreka tomu je svakako politički
pristup IDS-a kozmopolitski orijentiran, što svakako ima veze s
nacionalnom strukturom stanovništva. IDS je imao nekoliko sitnih
afera, dok je opet najveća afera u Istri pripala HDZ-u nedavnim
hapšenjem Vinke Cetinski.
HNS
je svakako dvojben. Sve analize pokazuju kako HNS ima sve manju
potporu glasačkoga tijela. Godinama na čelu stranke stoje dvije
osobe koje krasi izuzetna arogancija, vrlo prepotentne izjave ničim
utemeljene niti obrazložene te snažno izražen svađalački ton dok
stvarni rad na terenu nema gotovo nikakvo utemeljenje. Čelni čovjek
stranke je opterećen teškom aferom sa smrtnim posljedicama i cijelo
vrijeme političkoga djelovanja je u vrlo sumnjivim transakcijama
vezanim za graditeljstvo koje nikada nisu istražene. Politička
scena Hrvatske bi odahnula kada bi ovaj čovjek konačno sišao s
političke scene. Tu je još HSU, ipak marginalna stranka, koja sa
svojom jednom ili dvije ruke može utjecati i donijeti poneki
politički poen. Međutim, oni u izbornoj glasačkoj mašineriji
mogu ujediniti glasove što svakako nije zanemarivo.
Sam
SDP dominira lijevom stranom političke scene, a kako vrijeme odmiče
čini se ne uzima značajnije glasača desnoj strani. Tome doprinose
novi nastupi političkoga čelnika Milanovića koji nikako da
promjeni ili korigira svoje izjave u javnosti. Najnovije izjave oko
datuma održavanja izbora su u najmanju ruku nebulozne, ispunjene
dnevnim političarenjem. Zaziva definiranje datuma i održavanje
izbora u ovoj godini, a kada dobije datum i to mu nije dobro pa ne
može objasniti zašto mu nije dobro. Kada si toliko samouvjeren
onda kažeš: “Tjedan prije ili poslije, mi svakako pobjeđujemo“.
Pretvaranje gotovo svake situacije u nekakvo neargumentirano
kritiziranje i političarenje ozbiljno je dosadilo našem izvaranom
narodu da gotovo i nema smisla.
Predsjednik
Ivo Josipović je u dosadašnjim nastupima odavao čovjeka koji želi
biti predsjednik svih građana Hrvatske. Međutim i to se mijenja
kako se približavaju izbori. Njegovo upuštanje u političarenje
datuma izbora u najmanju ruku je vrlo neprincipijelno, da se gore ne
izrazim. Ipak nije mogao sakriti svoju stranačku pripadnost i dati
potporu svome donedavnom (možda i trenutnom) šefu. Bojim se da i on
počinje ličiti na prethodnog predsjednika koji se trpao u sve i
svašta, u politici se ponašao kao slon u staklarskoj radnji, a kako
stvari danas stoje nisu mu mrski bili ni šoldi.