Zadnjih
nekoliko godina moj veliki prijatelj Boža kroz svoje kolumne govori
kako smo ne samo po gospodarskom rastu najslabije razvijena županija,
nego smo i po broju pritvorenih u Remetincu najgori. I preko noći
sve se na glavu promjeni. Nismo više zadnji, ali da li je ova
promjena zakašnjela pitamo se svi. Za proteklih dvadeset godina
moderne Hrvatske države ostali smo bez kompletnoga gospodarstva u
vrlo sumnjivoj privatizaciji. S lica zemlje je doslovce nestao jedan
TOB s tridesetak svojih prodavaonica i dispečerskim centrom, lanac
ugostiteljskih objekata Brodvin, veliki poljoprivredni kombinat
Jasinje s ogromnim poljoprivrednim površinama, vinogradima,
vinarijom, silosima, pekarom i ribnjacima, Veterinarska stanica, s
najvećim sustavom organizirane proizvodnje i prerade pilića u ovom
dijelu Europe, Plamen tiskarska tvrtka, dijelovi Đure ĐakovićA,
Ciglana Mika Babić, MIB tekstilna industrija, dijelovi Slavonije
drvne industrije sa stogodišnjom tradicijom i i drugi. U Gradu se
trgovalo Jasinjskim zemljištem, mijenjan je GUP i namjena zemljišta
kako bi se različitim interesnim skupinama udovoljilo.
U
sve ove privatizacije i različite radnje sa zemljištem duboko su
umiješani političari koji danas pripadaju (ili su pripadali)
različitim strankama koji su svoja politička opredjeljenja
mijenjali kako je koja stranka bila na vlasti u gradu i županiji.
Nikada naše pravosuđe nije provelo niti jedan ozbiljniji kazneni
postupak protiv političara koji su uvijek kumovi ovakvih radnji i
koji su duboko bili upleteni u ove i slične kriminalne radnje. Neki
od njih nisu više među živima, neki su u političkoj mirovini, dok
su neki još uvijek na političkoj sceni. Naše pravosuđe je
uglavnom postizalo norme na bakama koji su nosile šteku cigareta iz
Bosanskoga Broda, sitnim kriminalcima i drugima koji su potpuno
beznačajni kao državni neprijatelji Republike Hrvatske. Njih su
strogo kažnjavali i na njima trenirali svoja pravna dostignuća,
čuvali svoje pravosudne stolice i bili podobni svim vrstama vlasti,
dok su krupne ribe mirno plivale oko loše postavljenih mreža.
Pod
pritiskom međunarodne zajednice dođe red i na nas. Prošli tjedan
su priveli 6 osoba iz vojnoga vrha države, političkog vrha županije
i dva gospodarstvenika. Ništa se nije dogodilo što bi iznenadilo
hrvatsku i brodsku javnost. Dogodilo se očekivano, u stvari ono o
čemu se šuškalo po kuloarima već duže vremena. Komentari koji su
uslijedili od zainteresirane javnosti bili su vrlo različiti. Opet
je naš predsjednik Ivo Josipović izašao najkorektnije s vrlo
osmišljenom i politički razumnom izjavom:
„Istaknuo
bih kako je zakon za svakoga jednak. Ja osobno, a i oružane snage,
podupiru sve akcije nadležnih tijela oko rasvjetljavanja ovakvih
sumnji. Isto tako, siguran sam da će postupak biti brz, utemeljen na
činjenicama i da će ishod biti pravedan”. Međutim, izjave koje
su dolazile iz naše lokalne zajednice od onih koji su dobili ili
kupili medijski prostor pokazale su sav naš provincijalizam,
nedoraslost situaciji, a uz to izjave su bile pune osobnih
frustracija. Uostalom, već sam u nekoj od prethodnih kolumna
napisao: Brođani vam mogu sve oprostiti, ali ne mogu uspjeh.
Naš
general koji je bio najviše pozicionirani Brođanin u vojnoj
hijerarhiji Republike Hrvatske, ima najvišu vojnu naobrazbu,
besprijekoran ratni put (dva puta ranjen, te sudjelovao direktno u
najznačajnijim vojnim akcijama Domovinskoga rata) i impresivnu
ukupnu vojnu karijeru. Došao je vrlo mlad do samoga vrha jedne
ljestvice po kojoj je penjanje vrlo naporan i težak posao. Činjenice
govore o tome kako do ovoga čina nije imao značajniji sukob sa
zakonom. U zadnjih nekoliko godina kroz različite afere vojnika
kojima je zapovijedao u ratu došao je na naslovne stranice pojedinih
tiskovina. Oni koji bi trebali javno govoriti o ovakvim ljudima
morali bi imati besprijekorne životne prošlosti, obrazovani, bez
afera, društveno, kulturno, gospodarski ili na bilo koji drugi način
ugledne osobe. Kada o postojećoj situaciji progovore osobe koje od
nabrojanih osobina nemaju niti jednu i samo žele dobiti nekakve
sitne političke poene u budućoj predizbornoj kampanji, onda se u
javnosti sve protumači drugačije. Mediji koji su u principu željni
krvi daju prostor onima koji ju puštaju. Moj pokojni profesor dr.
Zdravko Pujić često je znao reći: „Tomislave, nikada te u životu
neće omalovažiti i podcijeniti osoba koja vrijedi više od tebe!“
Slični
komentari i izjave davane su i o ostalim uhićenima. Političke
hijene su počele svoju igru i već se slažu nove kombinacije kojima
nigdje kraja. U ovom trenutku Brođanima je potreban mir i razum, a
političke stranke će nam valjda za predstojeće izbore ponuditi
potpuno nove političare koji kao kada se ide na prvu pričest, pred
javnost mogu izaći u potpuno bijelim haljinicama, bez ijedne mrlje
ali i dovoljno iskusne i stručne. Nama ne trebaju oni koji na
izbore idu kako bi riješili svoje financijske probleme i osobne
frustracije, nego oni koji zaista žele raditi u cilju razvoja
Slavonije i najljepšega nam grada u Hrvatskoj Slavonskoga Broda.