Na području Brodsko-posavske županije nalaze se dva posebna rezervata šumske vegetacije, Prašnik i Muški bunar. O ovim područjima prosječan građanin naše županije vrlo malo zna i područja se gotovo ne spominju u školskim udžbenicima iako su od itekako važnoga značaja za prirodnu baštinu Slavonije. U ovom broju ćemo opisati Muški bunar. Na žalost oba rezervata se nalaze u područjima koja su za vrijeme ne tako davnog Domovinskog rata bila izložena devastaciji, pa je na obje lokacije prisutno mnogo minskoeksplozivnih sredstava.
Muški bunar se nalazi u jugozapadnom dijelu Psunja na površini od oko 43 ha i pripada novogradiškoj podružnici Hrvatskih šuma. Smješten je na nadmorskoj visini između 750 i 800 m, a do njega se dolazi šumskom cestom Strmac- Cernička Šagovina. Da bi došli do ovih spomenika prirode morate proći kroz još dva egzotična krajolika Brezovog polja i Dobre vode. Rezervat ima dvije sastojine i to 17 ha stare gorske bukove šume Fagus sylvatica L. te 26 ha mješovite šume hrasta hitnjaka Quercus petraea /Matt./ Liebl. i bukve.
Na ukupnoj površini rezervata nalazi se drvna masa od 25.337 m3 u kojoj je najzastupljenija bukva 57%, pa hrast kitnjak sa 43 % i tek pokoji grab koji bitno ne utječe na strukturu. Prosječna starost ove šume je između 250 i 300 godina, a današnji godišnji prirast je 10 m3 po ha što znači da se drvna masa u rezervatu godišnje uvećava za 430 m3. Prosječni prsni promjer ovih stabala je 250 cm dok visinom prelaze 40 m. Vrijednost ove sastojine je prepoznata prije 77 godina pa je već tada izdvojena iz uobičajenog gospodarenja dok je status specijalnog rezervata dobiven 1963.godine. U rezervatu Muški bunar nikada se nisu vršili nikakvi radovi na prorjedima ili druge gospodarske intervencije na dendroflori. Značajno je istaknuti kako su to zapravo regularne sastojine visokog uzgojnog oblika na koje čovjek nije bitno utjecao, a do izražaja je došlo djelovanje izravnih ekoloških činitelja i na konkurenciju. Možemo zaključiti da Muški bunar po svojim sastavnicama ima sve elemente prašumskog oblika i vrlo je značajan. Na području Muškog bunara do rata su vršeni različiti znanstveno-istraživački radovi pa tako u svome radu o Muškome bunaru iz 1979. godine, znanstvenici sa zagrebačkoga Šumarskog fakulteta Slavko Matić, Branislav Prpić, Đuro Rauš i Andrija Vranković ističu kako šumska zajednica Muški bunar , unatoč visokoj starosti, još ne pokazuju vidljive znakove propadanja. Starost iznad 300 godina hrast kitnjak i obična bukva, kao temeljne vrste, imaju različita biološka i ekološka svojstva, osobito izražena u zahtjevima na svjetlo, vlagu, hranjiva u tlu i osjetljivost na ekstremne ekološke uvjete. Pozitivne strane te raznolikosti, ističu znanstvenici, posebice dolaze do izražaja u mješovitim sastojinama koje tvore te vrste, a očituju se u velikom prirastu i visokoj drvnoj masi te vitalnosti tih sastojina. Međutim, zbog gusto sklopljenih sastojina i pomanjkanja svjetla koje dopire do tla, sav novonastali ponik vrlo brzo propada i ne prelazi u razvojni stadij podmlatka. Budući da izostaje proces pomlađivanja, smatra se da se oba šumska ekosustava nalaze u optimalnoj fazi razvoja. Premda je njihova starost veća od 300 godina, stabla još pokazuju znakove vrlo velike stabilnosti i produktivnosti, koje se očituju u velikom prirastu, visokoj drvnoj masi po hektaru, velikim visinama, nerijetkom i obilnom plodonošenju, te dobrim strukturnim pokazateljima, osobito izraženim u broju stabala, temeljnici, omjeru smjese, udjelu u etažama i dr. Na žalost područje je danas nedostupno istraživačima zbog mina tako da nedostaje inventarizacija drugih živih organizama i sustavno praćenje bioloških promjena. Nerazumni ljudi su ovaj spomenik prirode učinili potpuno nedostupnim, ili je on minama spašen od nas samih. www.beuz.sbnet.hr