Iz slavonskobrodskih lokala u večernjim satima (uglavnom) trešte cajke. U središtu grada, okolnim ulicama, u predgrađu. I tako je godinama, desetljećima. Cajkaroška horda zavladala je na sve strane, čak se više ne može čuti niti nekakav običan, stari narodnjak (na ijekavici ili ekavici, svejedno je). Jer, pjesma je pjesma. Ali, cajka je dno dna. Pa u vremenima dok nam dvorane pune likovi koji su pjevali na godišnjici takozvanog oslobođenja takozvanog srpskog Broda, pojava nečeg drugačijeg, domaćeg, lijepog... postaje gotovo nemoguća. Postaje bajka.
A onda se bajka ostvari.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)