Tomo Zmaić rodio se 15. prosinca prije ravno sto godina i baš na taj dan, u nedjelju 15. prosinca 2019. u Starim Perkovcima proslavio je rođendan. Društveni dom u Starim Perkovcima bio je prepun čestitara, starih i mladih, ali odreda raspoloženih, a slavljenik je primajući čestitke i darove nastojao sa svima popričati, pitati ih za zdravlje, obitelj. Čio i vedar, ničim ne odaje da ima punih sto godina, reklo bi se da mu je barem 25 manje
- Što bih vam rekao. Za tih sto godina jako se puno doživi, bude tu i trnovitih putova i velikih tragedija, ali i jako lijepih trenutaka. Imam jako puno lijepih uspomena, životnih, veselih, jer sam uvijek bio u društvu - započeo je svoju životnu priču ovaj vedri stogodišnjak. Mnogi ga u selu i okolici pamte kao crkvenoga orguljaša, a bio je on u Perkovcima orguljaš i zvorovođa punih 75 godina, no svirao je i po svatovima, nastupao na priredbama. Imao je izvrstan sluh, a u Zagrebu na Kaptolu završio je glazbenu školu davne 1936. Sin Stane i Filipa Zmaića, rastao je uz brata Nikolu i sestre Maru i Evu, a sa suprugom Ivkom koja je umrla prije 5 godina, samo 10 dana prije 90. rođendana, imao je petero djece - Zlatka, koji je poslije ovoga rata poginuo uz suprugu i kći, i što je dida Tomina najveća životna tragedija, kći Katicu, sina Andriju Branimira, kći Miroslavu i sina Jozu koji je poživio jedva godinu dana. Od četvero djece dida Tomo imao je desetero unučadi, od kojih je trojica muških, a sedam ženskih. Potomstvo se širi, pa tako ima i dvanaestero praunučadi. Čili stogodišnjak i danas živi na, kako se kaže, istom numeru na kojem je rođen i on i njegova djeca i to u zajedničkom, proširenom kućanstvu. Tu je njegov sin Andrija Branimir sa suprugom Marijom, unuk Tomislav sa suprugom Mirjanom - koja je najveća dida Tomina uzdanica - i trojica praunuka.
- Odgojen sam u vrlo strogoj katoličkoj obitelji, moja mama i moj apa (tako smo zvali oca), tako su nas odgajali - ističe dida Toma, te kaže da nikad u životu nije opsovao Boga, nikad se nije napio, a kao najveću životnu dragocjenost ističe brojna prijateljstva.
D. Vanić
(više u tiskanom izdanju "Posavske Hrvatske")