Trešnje posadio na djedovini
Brođanin Vjekoslav Škrinjar, koji je nogometnu karijeru počeo u BSK-u, zatim je prešao u Dinamo, igrao je i za Zagreb, Segestu, Mainz, godinu dana proveo je i u Japanu, danas živi u Zagrebu gdje ima uspješnu građevinsku tvrtku, a u svom rodnom Slavonskom Brodu uzgaja trešnje.
- Sasvim slučajno sam posadio voćnjak trešanja. Kao dijete sam roditeljima morao pomagati u poljoprivrednim aktivnostima, ako sam želio na trening prije toga sam morao otresti šljive da ih tata pokupi za rakiju ili iznijeti lozu iz vinograda. To zemljište majčine obitelji u brdu u Brodskom Vinogorju nakon što je moj tata umro više nitko nije održavao. Kako moja djedovina ne bi ostala zapuštena, razmišljao sam posaditi lijesku, lješnjake. U to sam vrijeme bio na moru s prijateljem Ackom Božovićem, nekadašnjim prvakom Hrvatske u automobilizmu, koji je također razmišljao podići voćnjak i on mi je preporučio da stručan savjet potražim od profesora s Agronomskog fakulteta Ive Miljkovića. Kad je profesor došao ovdje vidio poziciju ova dva brijega, sukladno podneblju, savjetovao je da je najbolje posaditi trešnje. Naveo je i razlog koji je meni bio također jako važan, trešnje rode u petom i šestom mjesecu, a osoba sam koja voli ljetovati, tako berba završi krajem lipnja i može se nesmetano ići na more. Nikakvi komercijalni razlozi nisu me naveli na sadnju voćnjaka, premalo je ovo brdo da bi se od toga živjelo, meni je ovo isključivo hobi i zadovoljstvo, a emotivno sam vezan za to brdo jer je to moja djedovina - kaže Vjeko.
Na dva hektara sedam sorti trešanja
Voćnjak je posađen 2008. godine na dva hektara i ima 7 sorti trešanja, od ranih do kasnih, prosječni prinosi su oko 10 kilograma po stablu. - U budućnosti bi prinosi trebali biti između 10 i 20 kilograma po stablu, po elaboratima i do 30 kilograma, ali u idealnim uvjetima. Mi nemamo navodnjavanje, vrlo malo špricamo voćnjak, u integriranoj je proizvodnji. Imali smo i sreće s vremenom, ove godine je bilo malo mraza i leda, ali jako je dobro rodio. Nismo se pripremili za zaštitu od vremenskih nepogoda, a ovdje ni nismo mogli postaviti mrežu jer teren nije pogodan za takvu vrstu zaštite. Mama mi je pričala o mojoj baki, oni su doselili iz Dalmacije, vrlo su pobožno živjeli i sve što su posadili na ovom imanju prodavali su na pijaci i od toga su živjeli. Kad baka vidi da se sa sjeverozapada navlače oblaci, otišla bi dole u bašču i molila krunicu, tako da mama kaže da smo mirni i još će nas 100 godina zaobilaziti vremenske nepogode - priča Vjeko sa smiješkom.
Napominje da voćnjak svake godine osigura: - Nisam u kreditu, ovo sam stvorio vlastitim novcima, tako da nemam preveliko opterećenje hoće li se nešto dogoditi, ali osiguram voćnjak svake godine, a i država je pomogla s poticajima, u subvencioniranju police, tako da je sada puno lakše osigurati voćnjak.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)