Za piljkanje nema straha, dok ima sličica bit će i djece kojima će biti draže bacati i okretati sličice na svježem zraku i u društvu nego "klikati" karte na na zaslonu računala u sobi
Kad bi se vremenske prilike držale vremenske prognoze ovih dana baš bi bilo dobro vrijeme za napraviti jednu rošu. Ne rošitlj, rošu. Znate, onu rupu koja se dubila petom i nikako drugačije, da bi se onda iz nje izbijale 'troperke' i 'šestoperke', 'porculanke' i 'naftalinke'. Ako vam zvuči poznato, da vas pitamo - Kad ste se zadnji put klikerali?
U potrazi za "staklišima"
Klikeri, špekule, pikule... staklene kuglice s ukrasnim perima, mliječno bijele, prozirne, velike i male. Nekad su klincima ispadale iz džepova, a ovoga tjedna obišli smo trgovine u gradu i jedva ih pronašli - u Kauflandu. Cijena vrećice od 60, doduše istih, klikera plus jednog velikog je 7,99 kuna. No, pronašli smo i trgovinu u kojoj, recimo, postoji lista čekanja, a 'klijenti' koji su naručili klikere idu u četvrti razred.
- Stare igre u gradu uopće nisu tražene i djeca s tim nisu upoznata, a u selima još traže klikere, praćke i bude zanimljivo kad inzistiraju na tome. Igraju se kauboja i Indijanaca kojih smo se i mi igrali. Teško je naći takvu robu i igre u veleprodaji jer se više ne proizvode zato što nema interesa, ali od dobavljača tražim da mi nađu stare igračke kako bi bili drugačiji od ostalih trgovina. Djeca traže klikere na kirvajima ili zaduže roditelje, koji su se isto igrali njima, da ih pokušaju naći kad dođu u grad nešto nabaviti. Njima je to drago jer ih podsjeća na njihovo djetinjstvo. Bolje im je kupiti klikere, jer su društvena igra, nego kutiju Lego kockica jer od njih, kad ih složite, nemate više ništa. Djecu treba izvući iz kuće što je u gradu teško i njihove igre, ako ih i vidite vani, su strašne a ne zanimljive - rekao je Ante Tolić, suvlasnik Kockice, trgovine igračkama na Gradskoj tržnici No, možda ima nade za stare igre i igračke jer su gotovo polovica narudžbi za predstojeće poklade u toj trgovini kaubojski opasači za pištolje. "Moderne" strašne maske djeci, čini se, nisu zanimljive. Kad roditeljima koji ne znaju što kupiti predloži, primjerice praćku, odmah istaknu da će dijete nešto razbiti na što Ante kaže da vjerojatno hoće, ali može gađati u metu od kartona jer "veća je šteta da sjedi pred laptopom cijeli dan jer oštećuje vid i bude nervozno". Ante kaže i da gradu nedostaje prostor u kojem bi bila igraonica i trgovina igračaka, gdje bi se djeca igrala, družila i možda kupila pokoju (staru) igračku, poput lastiša, koji je gotovo zaboravljen.
- Lastiš me gotovo uopće nitko ne traže ni u selima. Djevojčice manje traže takve igračke i igre, dečki se više igraju i prije izađu van. Kod djevojčica koje idu u prvi i drugi razred već vidite mobitel u rukama i to im je zanimljivije - zaključio je Ante. Pomalo tužnu činjenicu da bi uskoro riječ "kliker" mogao asocirati samo na pitanje je li netko pametan ili ne, popravio je osmijeh na licima dvojice nekadašnjih klikeraša. Pronašli smo i male piljkaše među kojima su i djevojčice s respektabilnim brojem skupljenih sličica.
Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske