- Kada prvi put dođete sve je čudno, ne poznate te ljude, ali kasnije se priviknete i uopće nemate straha kao prvi put. Bude vam lijepo, svi brinu o vama. Ljubav i pažnja je najvažnija, a to sve imam u udomiteljskoj obitelji - riječi su trinaestogodišnje Emanuele koja je četiri godine u udomiteljskoj obitelji, a na susretu udomiteljskih obitelji u Garčinu na Ranču Ramarin ovoga utorka pročitala je pismo zahvale svojima "mami i tati Kovačević" kako ih zove.
Udomili djevojčicu i posvojili brata i sestru
Dragica i Pejo Kovačević iz Oprisavaca udomitelji su četiri i pol godine. - Kad je naših dvoje starije djece otišlo na fakultet, naše treće, najmlađe dijete ostalo je samo. U našoj kući je uvijek bilo djece, na more smo uz svoju obavezno vodili još dvoje djece njihovih prijatelja, djecu iz komšiluka. Udomili smo tako curicu od osam godina u dobi u kojoj je i naša najmlađa kćer bila. Nakon godinu dana zvali su nas iz Centra za socijalnu skrb možemo li ponuditi smještaj i dječaku iz rodilišta, a sljedeće godine udomili smo i njegovu tek rođenu sestru. Sve smo trebali preorganizirati, odavno više nismo imali bočice, pelene, kolica...ali mi smo se u tu djecu doslovno pozaljubljivali. Suprug i ja smo išli u Požegu na eudukaciju za posvojitelje jer smo razmišljali kako ne bi bilo fer prema toj djeci da kod nas odrastaju i onda ih damo drugim ljudima - priča nam Dragica.
Supružnici Kovačević tako su posvojili dvoje najmlađih, seku i brata, dok Emanuela nije htjela posvojenje jer je u kontaktu s bakom, a i nada se da će jednom kad joj mama ozdravi, vratiti se njoj.
Oni su poštovali tu njenu želju što nije umanjilo njihovu brigu i ljubav prema njoj.
- Svim ljudima koji nemaju djecu savjetovala bih da prvo budu udomitelji i sigurna sam da će tu djecu zavoljeti, a onda će ih poželjeti i posvojiti, jednostavno nemaš snage pustiti ih da odu.
Pitamo je jesu li se nekada zapitali zašto su to učinili i kako su njihova djeca prihvatila tu njihovu odluku: - Istina, djeca su mi odrasla, napokon sam imala svoj mir, da ne budem flekava, bez flašice, pelena, ali ne može se ničim opisati koliko zadovoljstva čini to što si nekom djetetu pomogao, dao obitelj. Ljudi se previše drže za materijalno, ali sve to zemaljsko, kuća, cipele, auto je prolazno i nevažno. Više sam brinula hoću li ja uspjeti tu djecu othraniti, već smo malo stariji, možda im neću uspjeti dati sve kao što sam svojima starijima, jesam li ih zakinula što sam ih posvojila. I onda su naša najstarija djeca rekla da ne brinem, da će oni, ako bude trebalo, preuzeti brigu o tim našim najmanjima.
Ivanka Barišić majka je osmero djece, a udomiteljica je svojoj unuci, koju je nakon rođenja otac napustio, pa se njena kćer s unukom vratila njoj: - Malena će sada krenuti u peti razred, do sada je u školi prolazila s vrlo dobrim, nadam se da će i dalje tako nastaviti. Nisam ih mogla ostaviti da se same snalaze. Lijepo je sastati se na ovim našim susretima, upoznati druge udomitelje, djecu, podijelimo brige, probleme, ali i vesele trenutke.
Treba čuti što vam djeca pričaju
Melita Kruljac udomiteljica je više od pet godina: - Udomljujem uglavnom adolescente, budući da radim mislim da je to lakše i brže se može uspostaviti kontakt. Trenutno nemam ni jedno dijete, ali uskoro mi dolazi jedna djevojka. Biti udomitelj je poziv, svi mi koji smo mame, roditelji, imamo nešto u sebi. Imam dvoje djece, a uvijek sam željela imati petero, šestero djece. Presudno da se odlučim za udomiteljstvo je bilo to što su mi djeca otišla na fakultet, ostala sam sama i suradnjom sa svojim kolegama koji se bave maloljetničkim delinkvencijama i s Centrom za socijalnu skrb odlučila sam nekome pružiti dom. Teško je bilo odlučiti hoću li malu djecu ili srednjoškolske, osnovnoškolske dobi, ali kako svi udomljuju manju djecu, odlučila sam se za malo starije. Oni jako puno daju, koliko vi dajete njima oni vraćaju još više vama. Sa svom djecom koja su prošla kroz moju kuću imam i dalje dobre odnose, često se čujemo, najvažnije je uvijek im biti podrška. Svi pravimo dramu oko puberteta, a djecu samo treba dobro slušati, treba čuti što vam pričaju.
Sve ove priče, sva ova iskustva u svakome, sigurna sam, probude divljenje, poštovanje, a promatrajući taj susret ovoga sunčanog utorka na Ranču Ramarin svatko će zaključiti kako je to lijepo obiteljsko druženje. Godišnji Susret udomitelja i djece smještene u udomiteljskim obiteljima organizirali su Centar za socijalnu skrb Slavonski Brod i Udruga udomitelja za djecu "Potjeh", a cilj je promocija udomiteljstva na području Brodsko-posavske županije, te senzibiliziranje javnosti o problemu nedostatka udomitelja.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske)