- Dragalić je lijepo malo mjesto, među najljepšim selima Zapadne Slavonije. Jedno je od naselja koja su pretrpjela velika ratna razaranja, ali Dragalić je obnovljen i ovdje je zaista lijepo živjeti. Unatoč koronakrizi mi smo u povoljnom položaju jer smo okruženi prirodom, pandemiju ni ne osjećamo - riječi su kojima razgovor počinje Vjeko Hudolin, kolega novinar kojeg smo posjetili iz istog razloga kao i pripadnike 121. brigade u Batrini. Vjeko je, zajedno sa svojim kolegom i prijateljem Vladom Vincetićem, bio prvi novinar koji je ušao u oslobođene Okučane 2. svibnja 1995. godine. - Sjećanja su svježa, kao da je jučer bilo. Očekivali smo taj trenutak, svi smo bili nestrpljivi, i onda mi je Vlado javio da akcija odlično teče. Brzo smo otišli na teren i zajedno s pripadnicima 121. brigade ušli smo u središte Okučana. Oduševljenju nije bilo kraja, posebno smo veseli bili mi koji smo četiri godine proveli u progonstvu, i nismo mogli dočekati povratak u svoj dom. Naša kuća u Dragaliću, u kojoj smo sada, bila je dovršena taman pred početak rata. Kada smo se vratili u svibnju 1995. kuća je bila uništena, opljačkana, i iako smo znali da nas čeka obnova, da će povratak u normalan život biti težak, svejedno smo bili veseli jer smo ponovno stali na svoj kućni prag - kaže Hudolin pa nastavlja: - I pripadnici ostalih postrojbi, koje su s raznih strana ulazile u Okučane, bili su i više nego oduševljeni, a Vlado i ja smo to snimali, fotografirali, bilježili. Iako je nekih 7-8 ekipa televizijskih kuća, iz Hrvatske i inozemstva, čekalo taj trenutak, mi smo prvi novinari koji su ušli u oslobođene Okučane, snimili prve kadrove, uzeli prve izjave. Našim su braniteljima riječi teško izlazile iz usta, ogromne emocije su navirale, mnogi su i zaplakali pred kamerama. Uzeli smo izjave i od ljudi koji su živjeli te četiri godine u Okučanima, a onda požurili do Osijeka i poslali snimljeni materijal za Zagreb. Vrlo brzo, cijela Hrvatska i cijeli svijet vidio je snimke iz slobodnih Okučana. Dio tog materijala emitira se svake godine, pogotovo u ove dane kad se obilježava obljetnica, ali dio nismo nikada vidjeli u programu, ne znam što je s tim. Fantastično je bilo i dok smo se vraćali iz Okučana, vijest se proširila i ljudi u Kovačevcu i Novoj Gradiški izašli su na ulice, slavili, pjevali. Bilo je to veliki trenutak.
(Više u tiskanom izdanju Posavske Hrvatske!)