* Redovna izvještajna Skupština i tradicionalni uskrsni susret roditelja poginulih branitelja povod su ovom našem razgovoru. Je li Udruga ispunila sve što je bilo planirano u prošloj godini?
- Udruga pred sebe uvijek stavlja više zadataka, a ispunimo sve ono što ovisi o našoj volji i našem radu. No, mnogi čimbenici na razini županije i grada ne čine sve što bi trebali, pa i naš program u tom dijelu bude zakinut. Jedna od najvažnijih stvari koja nas tišti je osnivanje i izgradnja doma za branitelje i roditelje, za invalide. Nadali smo se da će to ići puno lakše, ali do danas skoro ništa nije odrađeno. Ipak, vjerujemo da će se tu nešto pokrenuti. Sve ostale zadatke koje smo si stavili u plan smo i ostvarili, pri čemu posebno ističem početak postavljanja spomen-ploča s imenima poginulih branitelja, nekadašnjih učenika, u osnovnim školama. Jedna od naših osnovnih zadaća je da domoljublje i osjećaj prema domovini ugradimo u one koji će ostati iza nas, a to su naši unuci i sva druga djeca. Dosad smo postavili dvije ploče, u osnovnim školama u Sibinju i Bebrini, a u svibnju planiramo postaviti ploče u OŠ Vladimira Nazora u Brodu te u Donjim Andrijevcima. Bilo je tu čak i manjih nesporazuma, neki ljudi nisu shvatili našu poruku da se djeca u predvorjima škola svaki dan susreću s tim imenima i da vide tko su mladići i djevojke koji su, kad su bili tek nešto stariji od njihove dobi, krenuli u rat i oslobodili Hrvatsku. Mi ćemo na tome ustrajati, Županija plaća dio svojih troškova za škole u općinama, Grad plaća za gradske škole i vjerujem da oko toga neće biti problema.
* Zašto se događaju ti nesporazumi? Kada ste postavljali spomen-sobu, dugo je trebalo da se škole odluče dovesti djecu u taj prostor, sada kažete da ima poteškoća s postavljanjem spomen-ploča... u čemu je problem?
- U cijelom projektu smo napravili dobre pripreme. Prvo smo pisali Ministarstvu prosvjete iz kojeg smo, kao i iz Ministarstva branitelja, dobili puno pohvala. Nakon toga je, na razini županije, održan skup svih ravnatelja osnovnih škola i tada je netko nešto krivo rekao, krivo objasnio. I odjednom je sve splasnulo. Do tada, prije tog sastanka, zvalo me 15-20 ravnatelja, a nakon sastanka ispalo je da mi moramo zivkati njih. No, nisu nas pokolebali, bit ćemo uporni jer znamo što nam je zadaća. Kako sam rekao, projekt se nastavlja u svibnju i radit ćemo i dalje na tome.
* Radi li još netko u Hrvatskoj tako nešto?
- Ne. Mi smo prvi i, zasad, jedini. Nedavno smo imali sastanak svih 48 naših udruga na razini Hrvatske i izvijestio sam ih o tom projektu. Odlično su reagirali, pa će se uskoro s postavljanjem spomen-ploča krenuti i u drugim županijama.
* Broj članova vaše Udruge svake je godine sve manji. Koliko vas je sada?
- Mi na popisu imamo 345 članova, a aktivnih je oko 130 roditelja koji su došli i na ovu izvještajnu skupštinu. To je jezgro koje se redovno okuplja i održava udrugu. Naši članovi umiru, ljudi odlaze... to, nažalost, ne možemo zaustaviti. Naša je osnovna želja okupljati roditelje, jer njima najteže pada usamljenost. Zato i želimo izgraditi dom o kojem sam govorio, gdje bi bio hospicij, palijativna skrb i to bi bilo mjesto gdje bi ljudi mogli biti zajedno, gdje bi imali s kime porazgovarati. Ide teško, ali vjerujem da ćemo i to riješiti.
* Kako roditelji poginulih branitelja gledaju na trenutačnu situaciju u zemlji? Jeste li ogorčeni, ljuti...
- To nas najviše i muči! Sve ovo što se događa u društvu teško je gledati, nismo očekivali da ćemo doživjeti takve stvari, ali život svašta donese. Vjerujemo da će se ulaskom u EU mnoge stvari riješiti i da će Hrvatska biti uljuđena zemlja, na čvrstim temeljima svoje tradicije i kulture. Nažalost, mi najveću nesreću pravimo sami sebi, ali to je dio politike. Mi nismo politička organizacija, ali bez politike se ne može pa zato pozdravljamo sve koji se na javnoj sceni bore za bolju i kvalitetniju Hrvatsku i za hrvatskog čovjeka. Onima koji nisu na tom tragu nećemo dijeliti packe, neka to bude na njihovu "čast".