Poklade su završene, skinute su maske i pohranjene za neku drugu priliku. Tih pokladnih dana svi smo se dobro osjećali, najmlađi ponajviše, doduše i stariji su pokazali svoje kreacijsko bogatstvo - pogotovo poštar koji je donio rješenje po kojem Grad treba Novogradnji isplatiti 134 milijuna kuna. Rješenje je ispisano latinicom, velikim slovima i štambiljem Vrhovnog suda. Čak je i potpisano. Poštar je milijunsku pošiljku uručio Gradu i zdimio u nepoznatom pravcu. Bojao se razularene mase nenavikle na pošiljke koje im jamče nesigurnost, infrastrukturno siromaštvo i potencira volju za apatiju i malodušnost. Onda su poglavari u Poglavarstvu, snalažljivi kakvi jesu, aktivirali glave. Inscenirali su pokladni labarotorij, presvukli se i stavili maske alkemičara. Dali su se na posao da od pite naprave pogaču. Vođa alkemičara, doktor Mirko Duspara, i ekipa danima nisu izlazili iz labarotorija u kojem su se pušile epruvete. Računica je jasna, kada isplate 134 milijuna u proračunu će ostati petnaestak milijuna. Mjesečno nešto više od milijun kuna. Iz te respektabilne mase treba isplatiti plaće zaposlenicima, servisirati anuitete bankama, izgraditi pokoji stadion, zadržati sport i kulturu na infuziji, sanirati ceste u ulicama i još štošta, što ne bi stalo u malo deblji elaborat. Onda su maskirani alkemičari, bez obzira na pokladne dane, kada su dopuštena sva sredstava za uveseljavanje, skinuli maske. Zaplakali su sa sugrađanima, a potoci suza ugrozili su ionako dotrajali kanalizacijski sustav, pa je zasmrdjelo na sve strane. Kolektivno smo stavili maske na lice, ne bi li ublažili antiekološki udar koji može imati velike posljedice. I u toj kanalizacijskoj katastrofi, kada je po ulicama počelo isplivavati dugogodišnje smeće, najbolje su se osjećali čelnici stranaka u koje se zaklinjemo i zbog kojih smo neistomišljeniku spremni izvaditi bubreg, oko ili neki drugi organ. Čelnici i začelnici su mirno promatrali Grad u kojem bi pokladni dani trebali biti, za razliku od svih drugih sredina, vrijeme za skidanje maski, pranje ideoloških šminki i prvi susret sa stvarnošću, ma kako ona izgledala. Nisu se oglasili, nisu se uključili u pokušaj alkemičara da od pite naprave pogaču, niti su dali naslutiti kako ih milijunska mrlja zanima. U toj ekološkoj katastrofi, kada je prljavština do koljena, u svojim stranačkim sobama, s prepoznatljivim znakovljem na zidovima, ispod glasa, gotovo ilegalno, vode rat za poziciranje svojih vjernih članova na mjesta direktora i drugih atraktivnih mjesta u javnim i inim ustanovama. Iako, ruku na srce, bilo je u časnim iznimkama i pokladnog maskiranja nekolicine pojedinaca. Tako su neki seljaci iz HSS-a napustili svoje agrarne kolege i obukli akcijske maske. Zorno su pokazali kako je vrijeme da se zasuču rukavi. Kao nekada, u seljačkim radnim zadrugama. Dojučerašnji saborski zastupnik Frane Piplović, u solo dionici, naglo je navukao masku HDZ-a i nije uspio biti neprepoznat. Bez obzira na trud i šminku prepoznat je i pokladne dane ostavio siromašnije za ugođaj iznenađenja.
Moj prijatelj Šuco nije sudjelovao u pokladnoj povorci. Kako kaže, malo je prestar za manguparije u kojim se dobri presvlače u zle, a loši u dobrotvore. Samo mi je rekao kako je vrijeme da se ime Slavonskog Broda promijeni i pridružuje se ideji akademika, čak je i predložio novo ime. Po direktoru Novogradnje, predlaže da se grad zove Dragičevićgrad!
Božidar Krajnović